Arhiv tekstova

Djelo koje povezuje dva naroda

Pjesmu Horvatska domovina Antuna Mihanovića daleke 1846. u Glini uglazbio je tadašnji kadet austrougarske vojske Josif Runjanin. Ta će pjesma skoro pola stoljeća kasnije, 1891. godine, pod nazivom Lijepa naša domovina, zbog svoje popularnosti biti izabrana za hrvatsku himnu. Srbin, podrijetlom iz Loznice, koji je služio pod banom Jelačićem, Runjanin je rođen 8. prosinca 1821. u Vinkovcima, a umro je 2. veljače 1878. u Novom Sadu, gdje je i ukopan na Uspenskom groblju. Spomendan smrti ovog samoukog glazbenika tradicionalno od svoga osnutka 2003. godine, organizira Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Jelačić iz Petrovaradina. Ipak, ove godine, u kojoj se obilježavaju 130. obljetnica otkako je Lijepa naša postala himna Hrvatske te 200. obljetnica Runjaninova rođenja, njegov grob obišli su i predstavnici hrvatske manjine u Srbiji i srpske manjine u Hrvatskoj. 
Obilježavanju obljetnice smrti skladatelja čije je djelo trajno povezalo dva naroda uz polaganje vijenaca na njegov grob, u utorak, 2. veljače, osim predstavnika i članova Jelačića, prisustvovali su i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov, predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća i saborski zastupnik u Hrvatskoj Milorad Pupovac i hrvatski veleposlanik u Beogradu Hidajet Biščević.

Pozitivni primjeri

Predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov je u svojem obraćanju kazao kako u kulturnom prostoru hrvatske zajednice postoje i one prakse kojima se ukazuje na pozitivne primjere u hrvatsko-srpskim odnosima, kojih je daleko više nego onih negativnih. 
»Čuvajući i razvijajući svoje identitetske sastavnice, svjesno nastojimo afirmirati i sve ono što je na pozitivan način povezivalo i povezuje hrvatski i srpski narod«, kazao je Žigmanov.
Dolazak Milorada Pupovca u Novi Sad, kako je dodao, dokaz je dugogodišnje bogate i plodne, ali ne i dovoljno vidljive i podržane, suradnje između srpske zajednice u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji, njihovih političkih i drugih nacionalnomanjinskih institucija. Dodao je i kako bi dobre primjere iz tog suradničkog iskustva mogle preuzeti i najviše razine vlasti dviju država.
»Dopustite mi da i ovdje istaknem očekivanje da će hrvatska zajednica, okrenuta i zauzeta za napredak i prosperitet Republike Srbije, nastaviti uspješno rješavati sve izazove pred kojima se nalazi, među kojima je najveći uključenost u procese donošenja odluka i to na svim razinama – od republičke do lokalne, i to na način kako je to riješeno na pokrajinskoj razini i razini Grada Novog Sada: u dobroj vjeri i na partnerskoj osnovi, radi dobra pripadnika hrvatske zajednice«, kazao je Žigmanov, zaključivši kako nas Runjaninova djela obvezuju da čuvamo i njegujemo zajedništvo te gradimo svjetlije perspektive dva naroda.
Velikan hrvatsko-srpskih odnosa

Predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac istaknuo je kako Runjanin spada u red velikih osoba u povijesti hrvatsko-srpskih odnosa. 
»Na ovom mjestu osjećam naročit osjećaj iz dvaju razloga: zato što sam ovdje prvi put, drugo zbog toga što stojim ispred groba jednog velikana iz razdoblja velikih vremena i velikih ljudi u hrvatsko-srpskim odnosima i hrvatsko-srpskim stremljenjima, kada su, unatoč razlikama, zajednički ciljevi – u prvom redu sloboda, uzajamno poštovanje i sloga da se dođe do narodnih sloboda – povezivali ljude do tih razmjera da su zajedno pjevali, zajedno sklapali ono što će ostati trajnim obilježjem njihovog nastojanja, a to je sloboda i za Hrvate, sloboda i za Srbe, sloboda za sve koji smo ovdje živjeli. Mnogo je takvih u historiji Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Srbiji. Nažalost, dosta je i onih koji su dijelili Hrvate i Srbe«, rekao je Pupovac te dodao kako Hrvatima u Srbiji želi da se u svakoj prilici mogu okupljati i pjevati svoju nacionalnu himnu koju im je u baštinu ostavio Runjanin.

Briga o grobu

Predstavnici HKPD-a Jelačić iz Petrovaradina rijetki su koji obilaze grob Josifa Runjanina. Runjanin je umro 1878. u siromaštvu, a grob mu dugo, sve do 1924., nije bio ni obilježen. Kako je istaknuo predsjednik Jelačića Mirko Turšić, zahvaljujući dr. Iliji Ognjanoviću Abukazemu grob je pronađen te je 1924., za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, podignut sadašnji spomenik. Pokretači akcije za podignuće nadgrobnog spomenika bili su prota Velja Miroslavljević, grkokatolički svećenik Jovan Hranilović i tadašnji gradonačelnik Petrovaradina Franjo Malin. Na svečanosti otkrivanja spomenika bilo je više stotina osoba, a sudjelovala su i mnoga pjevačka društva, među kojima i Hrvatsko pjevačko društvo Neven iz Petrovaradina. Inače, na nadgrobnom spomeniku uklesana su i prva četiri notna takta hrvatske himne s tekstom ispod nota. 
Ovotjedni posjet dužnosnika Runjaninovom grobu, među ostalim, značajnije otvara i pitanje spomeničke zaštite vječnog počivališta ovoga srpsko-hrvatskog velikana. Kada je u pitanju trajno rješenje za održavanje Runjaninova groba, Milorad Pupovac je izjavio kako će s predstavnicima hrvatske zajednice u Srbiji, kao i s vlastima u Beogradu i Zagrebu razgovarati na tu temu.
D. B. P.