Arhiv tekstova

VO­LE GA CU­RI­CE, MA­ME I BA­KE

 

Uglavnom me zovu srednjoškolke koje su se nekako dokopale mog broja mobitela. Počesto ne znaju što bi me pitale pa mi spuste slušalicu čim se javim, a one hrabrije me pitaju kako sam, što radim. Kad me sretnu na ulici, fora im je dobiti moj autogram da bi ga pokazale u školi. Sve mi je to veoma simpatično. Općenito mislim da je moj lik najpopularniji kod curica, mama i baka, jer je tako postavljen. Možda sam čak i malo predobar. No, tako je to u sapunicama. Filip Juričić, glumac iz Zagreba, junak sapunice »Ljubav u zaleđu«, Gloria, 3. veljače

RE­AL­NOST JE TA­MO DA­LE­KO

 

Malo, malo pa nas plaše nekom novom Jugoslavijom. Četvrtom, petom, tko zna kojom. Srećom, realnost je daleko od toga. Jugoslavija je zauvijek mrtva, a nastavlja se i proces osamostaljenja bivših jugoslavenskih republika i pokrajina, pa će možda i Crna Gora i Kosovo krenuti putem samostalnosti. Zato nitko realan i ne pomišlja na takve nebuloze kao što je neka nova, buduća Jugoslavija ili bilo kakva asocijacija balkanskih zemalja, 

SR­BI­JA-HR­VAT­SKA – NAJ­VEĆI OKRŠAJI

 

U posljednjih nekoliko godina hrvatski i srpski sportaši nekoliko puta su se ogledali na velikim natjecanjima, ali i na revijalnim utakmicama. Najveći neredi: 

– Finale EP-a u vaterpolu 2003. u Kranju: opća tučnjava navijača, zakazalo osiguranje, sramota zbog koje je hrvatski sport kažnjen od LEN-a sa 100 tisuća eura kazne. 

– Pripremna utakmica u srpnju 2003. u švicarskom Kriemsu: autobus navijača Dinama doputovao je u Švicarsku, pola navijača nije uspjelo ući na stadion, a ona polovica koja je ušla sukobila se nasred igrališta i prekinula utakmicu u tučnjavi s Grobarima. 

– Rukometno polufinale Kupa EHF-a 2005. u Zagrebu: domaći navijači kamenjem su zasuli autobus s novinarima iz Beograda, u predgrađu Zagreba bacani molotovljevi kokteli, većina navijača Partizana vraćena u Beograd, a da nisu prisustvovali utakmici.

– Utakmica poput kvalifikacija za EP 2000. u nogometu u Beogradu i Zagrebu: prošla bez većih nereda, no poglavito zbog odličnog osiguranja. Jutarnji. hr, 1. veljače

LJUBINa SU­PER FRI­ZU­RA

 

* Što nikada ne biste oprostili?

Ivan: Nema neoprostivih stvari. Sve se može oprostiti ako postoji objašnjenje. 

Aida: Još nisam iskusila tako nešto, a nadam se i da neću.

* A biste li oprostili i nevjeru?

Ivan: Ovisno o situaciji.

Aida: Teško pitanje… Pravnički rečeno, rekla bih da težina djela ovisi o okolnostima u kojima je počinjeno. 

* Oko čega se posvađate?

Ivan: Uglavnom oko odlaska na spavanje. Kasno uvečer je jedino doba dana kad se, nakon cjelodnevnog treninga, mogu malo opustiti i uživati, baviti se nečim drugim osim tenisom, a Aida me tjera u krevet. Po njezinom, išli bismo spavati čim sunce zađe.

Aida: Ma, zapravo se ne svađamo. To su burne, kratkotrajne rasprave koje uglavnom ja započinjem i završavam, jer sam temperamentnija od Ivana.

* A frizura?

Ivan: Rano sam počeo gubiti kosu pa sam 2001. u Miamiju obrijao glavu i otada sam stalno bez kose. Stoga Aida nema mnogo izbora u odgovoru. Ta joj se frizura mora sviđati.

Aida: Kod većine muškaraca takva mi se frizura zapravo ne sviđa, ali Ivanu zbilja dobro pristaje.

Ivan Ljubičić, svjetski tenisač broj 5 i njegova supruga Aida, Globus, 3. veljače

FA­CE­LIF­TING I ČIP­KA­STE ČARA­PE

 

A gdje smo mi? Jedno istraživanje provedeno nakon predsjedničkih izbora 2000. godine pokazalo je da su najtiražniji hrvatski dnevnici, pokrivajući kampanju između Dražena Budiše i Stjepana Mesića, bili znatno više zainteresirani za njihov politički nego privatni profil. Samo petnaestak posto članaka u kojima su se spominjali kandidati bavilo se nekim aspektom njihova privatnog života. Postoci koji govore o spremnosti kandidata da u svrhu predizborne kampanje posegnu za detaljima iz privatnog života još su niži. I dok pet godina poslije političari još uvijek nerado posežu za privatnim pojedinostima, pa i u svrhu izbornog uspjeha, medijima je sve draže objaviti koju o psu Milana Bandića, kompjutorskom faceliftingu Vesne Škare-Ožbolt ili čipkastim čarapama Đurđe Adlešić. Marijana Grbeša, Večernji list, 3. veljače

MISS UNI­VER­SE HR­VAT­SKE

 

Splićanka Biljana Mančić izabrana je u nedjelju uvečer u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner u Opatiji za Miss Universe Hrvatske za 2006. Studentica menadžmenta, 19-godišnja Biljana, kojoj su u životu najvažniji ljubav, zdravlje i okruženje najbližih, predstavljat će Hrvatsku na svjetskom izboru. Kristalnu je dvoranu napustila bogatija za životno iskustvo, vrijednu krunu, automobil i brojne sponzorske darove. 

Prva je pratilja gimnazijalka Monika Mušković iz Poreča. I druga pratilja nove Miss Universe, Petrinjka Anamarija Vučičević, također je gimnazijalka, i vjeruje u moć pozitivnog razmišljanja. 

Hrvatski izbor za Miss Universe u Opatiji je proslavio desetu obljetnicu, a publiku su uz misice zabavljali Lana Jurčević, Feminnem, Goran Karan, Danijela Pintarić i rasplesane Slovenke iz skupine Mojce Horvat.

NE MOŽE ODO­LJE­TI

 

Trenutačno ozbiljno pregovaram sa Severinom. Njen dolazak u »Bravo šou« je u neku ruku već potvrđen. Jedini problem sa Seve je to što se spomenuta pjevačica plaši provokativnih pitanja. Znajući sebe, sumnjam da ću odoljeti bar nešto je ne pitati u svezi s čuvenim pornićem. Ravnodušnost je najgora… Jelena Bačić Alimpić, voditeljica TV emisije »Bravo šou« na TV Pinku, Svet, 3. veljače

IM­PO­NI­RA MI, IM­PO­NI­RA MI

 

Do sada sam u karijeri osvojio petnaest značajnih trofeja. Ali, sva ta priznanja i titule stigle su sa sportskog polja. Proglašenjem za počasnog građanina Novog Sada pobijedio sam i na životnom polju, jer sam nagrađen kao čovjek. To mi osobito imponira, a sigurno je da je maksimum kada netko uspije objediniti oba priznanja. Siniša Mihajlović, nogometaš, Dnevnik, 1. veljače

OD MU­HE IS­PAO MAGARAC

 

Pripadnik neonacističke organizacije Nacionalni stroj Goran Davidović optužio je medije da su upadu na antifašistički skup na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (9. studenoga 2005.) dali značaj koji taj incident ne zaslužuje. »Incident je medijski napravljen i mediji su od muhe napravili magarca«, rekao je gostujući na novosadskom Radiju In Davidović, koji je optužen za izazivanje mržnje zbog sudjelovanja u tom incidentu. On je negirao pripadnost Nacionalnom stroju, a negirao je i da zastupa neonacističku ideologiju, optuživši medije da su mu »prišili« nadimak Firer. Danas, 4. veljače

ĆIRIN DU­GI JE­ZIK

 

Ćirin dugi jezik, ali i nelagodna situacija da je na pripremama svoga Xamaxa Neuchatela na Cipru bio u blizini Crvene zvezde, te bugarskog Litexa, uvaljuju ga u novu medijsku epizodu.

Ćiro, trener Crvene zvezde!?

– Sine, je li me razvaljuju? – nazvao je.

Priča je kratka i jasna: reporter beogradskog Kurira pitao je Blaževića bi li bio trener Zvezde?

– Ajde, što biste mu vi odgovorili?

Mene nije pitao… Nego Vas, Ćiro. A Vi niste bilo tko.

– Što drugo da mu odgovorim nego ono što bi sam želio čuti. Naravno da bih!

Kurir je to razvalio sočno:

– Ako Piksiju dođe iz dupeta do glave i pozove me za trenera, nema razloga da ne prihvatim!

Postoji i »politički dodatak«:

– Što se tiče gluposti koje su se dogodile između mog i vašeg naroda, one su svima nanijele velike štete. Toliko je mladih pobijeno na obje strane da smo svi zajedno ispali velike budale.

I još je Ćiro začinio:

– Walter Zenga mi je rekao kako nema namjeru dugo se zadržati u Beogradu. Onda mene pozove moj prijatelj Piksi Stojković. Budem u Zvezdi, pa me nakon nekog vremena pozove Partizan preko puta. I postanem prvi trener koji je vodio sva četiri kluba velike četvorke. Dinamo sam naučio kako se pobjeđuje, a bio sam i u Hajduku, doduše samo kratko, eh, Grgiću, Grgiću… Kakav bi to bio nadgrobni spomenik, trener svih klubova velike četvorke!

Međutim, Ćiro je za Slobodnu Dalmaciju objasnio da je zapravo srpskom novinaru rekao ono što je on želio čuti.

– Sine, znaš da ja mogu biti cirkusant… Ne idem u Zvezdu, nitko me nije zvao. Makar mislim da su sportaši ti koji prvi moraju obnavljati porušene mostove…

Zvezda, »stara ljubav zaborava nema«?

– Novinar voli podvaliti, a ja volim vas novinare… Sebi naškodim, nego što…

Ćiro im je prodao lažnjak. Miroslav Ćiro Blažević, Slobodna Dalmacija, 3. veljače