Arhiv tekstova

U pauzi za kavu, razgovarali smo sa studenticom četvrte godine Učiteljskoga fakuleta u Somboru Tanjom Stantić, ambicioznom djevojkom, zaljubljenicom u svoj budući profesionalni poziv. Pri upoznavanju Tanje, najprije spoznajemo njenu vještinu komunikacije. Veoma je komunikativna i to će joj zasigurno olakšati budući rad s djecom.

Kako kaže naša sugovornica, rad s djecom od prvog do četvrtog razreda je vrlo zahvalan, jer oni doživljavaju učitelja vrlo bitnom osobom u njihovom životu. Prema riječima Tanje, bitno je da su djeca aktivna, teži se što manje koristiti frontalan rad, gdje učitelj priča, a učenici samo pasivno slušaju. 

PRAKSA U NASTAVI: U posljednje vrijeme radi se na modernizaciji nastave i učitelji se trude da satove osmisle putem igre, scenske komunikacije, skupnog rada ili rada u parovima. Djeca vole kada učiteljica samostalno priprema radove. »Sakupljam savjete starijih učiteljica i smatram ih vrlo dragocjenim. Upravo su mi ti savjeti pomogli glede uspostavljanja discipline u razredu. Predavala sam u jednom odjeljenju koje je bilo vrlo ‘živo’. Kako bi im usmjerila pažnju, organizirala sam natjecanje. Na tom času oni nisu bili izrazito tihi, ali su bili aktivni i disciplinirani. Djecu treba osjetiti. Nisu ona sama po sebi loša, nego zahtijevaju razumijevanje, i kad se pronikne u njihove potrebe, tada poteškoće prestaju«, kaže Tanja. 

Praksu još nije održavala u odjeljenjima prvih razreda, gdje se ne provodi sustav ocjenjivanja, ali joj se ta ideja ne čini validnom. Po njenom mišljenju, djeca su prije pohađanja nastave čula od starijih generacija o ocjenjivanju, te Tanja smatra kako su se zbog takovog sustava djeca malo opustila, zbog nedostatka motivacije. U svome praktičnome radu s djecom, primjenjuje samoocjenjivanje, kako bi svaki učenik sam dao prijedlog svoje ocjene. Prema riječima Tanje, bit je u tome što djeca tada lakše mogu sami sebe korigirati. Prilikom održavanja praktične nastave, naša sugovornica se trudi raditi po blažim kriterijima, te nagrađivati učenike koji se trude i lijepo pišu. 

SLOBODNO VRIJEME: Provodeći vrijeme u Somboru na studiju, Tanja taj grad smatra lijepim, mirnim i tihim. No, u svojim planovima, ne doživljava ga kao grad u kome planira živjeti. Sombor je pravi vojvođanski grad, a za Tanju najdrže mjesto je riblja čarda Andrić, gdje često voli otići. Osim u Subotici, puno prijatelja ima i u Somboru, Sonti, Apatinu, te u okolnim mjestima. Tanja voli čitati, te preporučuje mladima knjige »Mi djeca sa kolodvora ZOO« i »Kako neprestano voljeti«.

Ljeti obično pomaže kao hostesa na slikarskim kolonijama, koje se održavaju na Malom Paliću, kod njenog ujaka Paje Đuraševića. »Volim crtati, no nažalost, nemam puno slobodnoga vremena za to. Završila sam građevinsku školu za projektanta namještaja, te mi je sada žao što nisam upisala Šumarski fakultet. Obično slikam grafitom, a ponekad radim i pastel. Jedan rad mi je ostao i u galeriji dr. Vinka Perčića, kada nas je još kao djecu crtanju podučavao Stipan Šabić. Sada bih trebala puno vježbati, jer sam svjesna svoje darovitosti. Najčešće kopiram male slike na veće promjere, što mi zahtijevaju studije«, objašnjava naša sugovornica. Svojom kreativnošću lako uspijeva učiniti zanimljivim školski sat, kada predaje u okviru praktičnog dijela studija. Često priprema plakate i makete, što zahtjeva puno pažnje i pripremanja. Svojom manom smatra to, što joj brzo dosadi raditi jednolične stvari, i zato je zadovoljna svojim učiteljskim pozivom, kao kreativnim radom. 

PLANOVI ZA BUDUĆNOST: »Posljednja sam generacija koja pohađa Učiteljski studij u Somboru po starom sustavu naobraz-be. Meni se iskreno ne sviđa taj stari način, voljela bih da sam studij mogla pohađati po novom Bolonjskom sustavu, jer se ta nastava odvija s više aktivizma. Na sreću, studij je u priličnoj mjeri satkan od praktične nastave«, kaže Tanja Stantić. 

   Tanja jako voli djecu. Želja joj je da je poslije nastave učenici pamte po dobrome, i tome će težiti, a jedna od njenih želja je i da se po završetku studija vrati raditi u osnovnu školu Sveti Sava u Subotici, koju je i ona pohađala kao osnovac. Uz potporu časne sestre Eleonore Merković, po završetku studija voljela bi se specijalizirati za nastavu na hrvatskom jeziku, a kako Tanja napominje, učitelji imaju mogućnost i dokvalificirati se za rad nastavnika engleskoga jezika. Na žalost, mnogi po završetku učiteljskih studija, umijesto dokvalificiranja, radije rade kao novinari, tajnice ili predaju tečajeve rada na računaru.