Arhiv tekstova
Dvorska luda
U zapadnom svijetu (Europi i u Americi) od proslave Tri kralja (6. siječnja) započela je sezona karnevala koja traje do velikog uskršnjeg posta; po tradiciji se održavaju fešte, balovi, zabave, narodna veselja, maskenbali. Trodnevni karneval predstavlja vrhunac pred početak posta (Pepelnica), ali ujedno i označavaju opraštanje od zime. U susjednoj Mađarskoj ovaj period se naziva farsang. Vjerojatno je od te riječi u našem gradu i okolini nastala riječ: vašange, tj. poklade. (Matija Poljaković je napisao pučki komad s ovim naslovom). Mađari praznik Tri kralja nazivaju i vízkereszt (kovanica od riječi víz i keresztelő) kao sjećanje na dan kada je Ivan Krstitelj u rijeci Jordan krstio Isusa Krista. Kod tradicionalnih pravoslavnih vjernika ovaj dan se zove i Badnji dan, koji je uoči Božića, koji se proslavlja sljedećeg dana (7. siječnja). U našoj zemlji obično se zove i »srpski Božić« da bi se razlikovao od katoličkog i protestantskog. U nekadašnja vremena za vrijeme ovih praznovanja na maskenbalima čest kostim je bio pajac ili dvorska luda. U kasno srednjem vijeku, počevši od XII. stoljeća, kraljevi i imućniji plemići su držali takozvane dvorske lude čiji je zadatak bio prije svega da zabavljaju gospodara i njegove goste. Po zapisima, ali i po predanju, oni su mogli biti iskreni i svašta kazati. Valjda iz tog doba potječe i izreka: »samo lud ili pijan čovjek govori istinu«. Biti dvorska luda značilo je i privilegij; često su dobijali i plemićke titule. Morali su biti svestrani; osim pričanja viceva, trebali su pjevati, plesati i imitirati pojedine osobe, često i njihove glasove. Loše vijesti obično su priopćavali preko šaljivih performansi. No, dogodilo se i to, ako su gospodaru npr. donijeli loše vijesti, da su za to su platili glavom. Prilikom ratnih pohoda često su bili s vojskom i za trajanje odmora trebalo je zabavljati borce, često pričajući opscene viceve na račun protivnika. Sredinom XVII. vijeka polako su nestajali iz dvorova, ali do današnjih dana preživjeli su na kartama tarota, gdje u špilu jedna karta predstavlja dvorsku ludu, a u francuskim kartama, iako su kralj i kraljica najjače karte, od njih više vrijedi jolly joker, tj. budala.
Lude u dvoru kralja Matije
Kralj Matija Korvin (Corvin Mátyás) bio je hrvatsko-ugarski, a kasnije i češki kralj. O njemu su kružile mnoge priče i legende među narodom, dobio je nadimak Pravedni. Nakon njegove smrti nastala je krilatica »Umro je kralj Matija, nema više pravde«. Bio je pravi renesansni prosvijećeni vladar. Sačuvana su imena trojice njegovih dvorskih luda: Tibrilli, Markalf i Lebersit. Oni nisu morali persirati kralju, bili su s njim na »per tu«. Često su opijevali muke običnog naroda svome kralju. Institucija dvorske lude bila je jedina institucija koja je slobodno mogla iskazati svoje mišljenje bez ikakvih posljedica. O tome svjedoči i jedna priča: kralj Matija sjedi kraj prozora, umoran od posla i zapazi svoju dvorsku ludu kako žuri preko dvorišta, pa ga upita: »Kuda tako žurno, kume moj?« Ovaj mu odgovori: »Želim te posjetiti, kume moj«. »Ne možeš to«, reče kralj. A ovaj ga upita: »Zašto ne?« »Zato što lud ne može ulaziti u ovu sobu«. »Kako si onda ti dospio tamo!?« Kralj je, kako se veli, »ostao bez teksta« ali uopće se nije naljutio na svoju ludu. Po drugoj priči, neki češki i ugarski zvaničnici nikako se nisu mogli dogovoriti, i na koncu su rekli: »Da pozovemo kraljevu dvorsku ludu, da on presudi«. Kada je presudio protiv Čeha, jedan češki plemić ga je napao, ali njegovi sunarodnjaci su ga obuzdali rekavši da je »glas lude svet i neponištiv«! To je bilo davno, drugačije je danas.
Humoristi u doba socijalizma
Jedan poznati, stariji mađarski glumac ispričao je jednu zgodu, vezanu za glasovitog humorista Gézu Hofija. Tako u doba žestokog socrealizma, budući da je i on bio »počasni lovac«, pozvali su ga na večeru u uži krug lovaca, da ih zabavlja, a prisutni su bili svi visoki državni i partijski službenici. U to doba oni su bili »glavni lovci«. Tijekom večere rekli su mu neka dovede Gézu, da ih i on zabavlja. Telefonom je pozvao Hofija, koji se nećkao. Tada mu je rekao: »Možeš pričati svašta, čak i one stvari koje su ti u novogodišnjem kabareu cenzurirali«. Hofi je ovo prihvatio i došao zabavljati društvo svojim »pričama«. Nakon uvodnih riječi, atmosfera u sali se »zaledila« i tako je ostala do konca; priča poznati glumac. Kad je Géza završio, netko glasno upita: »Tko je doveo ovu budalu?« Ali tadašnji neprikosnoveni ministar obrane reče: »Géza, dođi ovamo kod mene«. Sugovornici upitaše glumca kako se večera završila? Glumac odgovori: »Sjedili su i pili zajedno do dva sata ujutro, i na koncu su zajedno pjevali narodne pjesme« (Hofi je jako dobro pjevao). Hofi je u narodu slovio kao »dvorska luda«, jer je mogao kritizirati i u hijerarhiji najviše funkcionere.
Kako izgleda, za vrijeme ovogodišnjih vašangi svi ćemo sudjelovati u svojevrsnom »maskenbalu«. Neće biti velikih zabava, ali onako u sebi sam zamislio sljedeće: u jednom užem krugu večeraju naš ministar obrane i odabrani, a da ih zabavlja, umjesto pevaljke, jedan od humorista koji sada radi u »tajkunskoj televiziji« (također dobro pjeva) i s ministrom pjevaju narodne do jutra. Naravno, ako ministar zna pjevati. A možda i svirati.
