Arhiv tekstova
Ljudska dimenzija Crkve
Međubiskupijski sudovi prvog i drugog stupnja u Novom Sadu institucija su pravnoga sustava Katoličke crkve na području četiri katoličke biskupije u Srbiji (osim Srijemske). Ova institucija, odobrena od Svete Stolice srpnja 2018. godine, prva je počela djelovati u sjedištu Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda u ovom gradu, u Futoškoj ulici br. 9, u za tu svrhu rekonstruiranom nekadašnjem župnom domu župe sv. Roka. U listopadu te godine u njoj su položili prisegu i počeli djelovati sudski djelatnici, stručnjaci u području crkvenoga prava. Nakon više od dvije godine tu su i prva iskustva. Djelovanje ovih sudova približio nam je sudski vikar Međubiskupijskog suda prvoga stupnja vlč. dr. Ivica Ivanković Radak.
U Crkvi ne postoji »razvod braka«
»Crkva ima svoju nadnaravnu dimenziju, jer ju je utemeljio Isus Krist i utemeljena je na apostolima, čiji su nasljednici naši biskupi. Crkva, međutim, nije nešto apstraktno, nego je činimo mi vjernici, primajući sakrament krštenja, što sa sobom povlači i onu ljudsku dimenziju. I nadnaravni i ljudski element trebaju biti postavljeni na pravo mjesto u Crkvi. Vrlo pojednostavljeno: Crkva nikada nije i neće biti samo obično udruženje više osoba, nego nikada ne smijemo izgubiti iz vida Isusa Krista. No, baš zato jer je čine ljudi potrebno je postaviti neka pravila za odnose među ljudima, imati uređen pravni sustav. Pravni sustav više spada u onu vidljivu, ljudsku dimenziju Crkve«, objašnjava dr. Ivanković Radak razlog pravnoga ustrojstva Crkve.
Pojašnjava i misiju ovih mjesnih crkvenosudskih instanci:
»Međubiskupijski sudovi su mjerodavni istraživati i rješavati sve sudske parnice u prvom i drugom stupnju koje nisu pravom izričito izuzete, tj. parnice o ništavosti ženidbe, parnice rastave ženidbenih drugova i druge parnične sporove, pa i kaznene parnice. Kada govorimo o crkvenim sudovima na nivou cijele Katoličke crkve, oni se gotovo u cijelosti bave samo ženidbenim parnicama.«
Osnivanje Međubiskupijskih sudova u Novom Sadu povezano je s reformom kanonskog postupka proglašenja ništavosti ženidbe koju je papa Franjo donio 2015. Prije nekoliko godina naveliko se u javnosti govorilo o tzv. crkvenom razvodu, te kako će i Katolička crkva »dopustiti razvod ženidbe«. »Odmah je potrebno razgraničiti bitne pojmove. U Crkvi ne postoji ‘razvod’, niti ‘poništenje ženidbe’, nego proglašenje sakramenta ženidbe nevaljanim. Radi se o postupku utvrđivanja je li neka ženidba valjano sklopljena ili nije. Potrebno je vratiti se u period kada su zaručnici donosili odluku kako žele stupiti u brak, te su tu odluku izrekli javno u Crkvi, pred svećenikom i dvoje svjedoka. Eventualni razvod, raskid ili poništenje bračne zajednice stavlja u prvi plan razloge zbog kojih je neka bračna zajednica propala, prestala postojati, došlo do neuspjeha života žene i muža, tj. supružnika u braku. S druge strane, postupak utvrđivanja valjanosti sakramenta ženidbe u prvi plan stavlja motive koji su bili ključni da bi došlo do nastanka neke ženidbene zajednice«, kaže naš sugovornik.
»U pravnom sustavu Crkve, postoje tri sudska stupnja. Prvi stupanj uvijek je na području biskupije, mjesne crkve, za drugi stranka može birati hoće li to biti na lokalnom nivou (za to služi naš Međubiskupijski sud drugoga stupnja u Novom Sadu) ili će odmah podnijeti priziv na Sud Rimske Rote u Rimu, dok je treći stupanj uvijek Rimska Rota.
Još nema presuda
Prije osnutka Međubiskupijskih sudova svaka biskupija je imala svoje sudište, odnosno djelovalo je samo sudište Zrenjaninske i Subotičke biskupije, a za drugi stupanj su te dvije biskupije bile jedna drugoj instanca. Trenutno je na Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Novom Sadu 16 predmeta u postupku. Do sada još nije donesena niti jedna presuda, i to je zadaća u nadolazećem periodu.
»Na oba stupnja Međubiskupijskih sudova djeluje 18 djelatnika. Lokalne potrebe niti mogućnosti nisu takve da se traži zapošljavanje dodatnih osoba nego su to sve svećenici. Na svakom stupnju ima po pet sudaca, potom branitelj veze i promicatelj pravde u jednoj osobi za svaki stupanj, te sve skupa šest bilježnika. Odnedavno, kao vanjski suradnici na sudu djeluju psihijatar i neuropsihijatar, a također i dvije psihologinje. Parnice se odvijaju na hrvatskom i na mađarskom jeziku, i to je bilo potrebno sve ustrojiti, uz postojeće zadaće i dužnosti koje obavljaju djelatnici sudova«, navodi Ivanković Radak.
Sličnost s građanskim suđenjima
Sud mnogi od nas mogu zamisliti kroz postupke u građanskim institucijama, pa pitamo sugovornika ima li sličnosti tih postupaka s crkvenim.
»Postupak proglašenja ženidbe nevaljanom, u pravome smislu pravi je sudski postupak. Imamo tužbu na početku, uspostavlja se sudsko vijeće od trojice sudaca, istražni i dokazni dio postupka, te se na kraju donese presuda. Potrebno je poštivati i pravo stranaka na obranu, odnosno na priziv. U osnovi nema razlike između ovog postupka na Međubiskupijskom sudu i nekog postupka na građanskom sudu. Različite su naravno materije o kojima se sudi. Kada govorimo o sakramentu ženidbe, bitno je utvrditi istinu, stoga malo slobodnije rečeno, sudjelovanje odvjetnika u smislu da se ‘manipulacijom dokaza’ ili ‘izigravanjem procesnih radnji’ dođe do željene presude ili zastare, ne odgovara svetosti i naravi sakramenta, odnosno protivno je istini. Odvjetnici moraju imati završen studij kanonskog prava, a u velikoj mjeri mogu pomoći strankama dajući im potrebne informacije«, kaže on.
Ipak, dojam je da je, kada su u pitanju pojedinačne osobe i ženidbeni vezovi koji ih doživotno vežu, riječ o velikom broju pojedinačnih situacija, te je potrebno dobro se informirati o postupcima prije nego li se u njih uđe.
»Nezahvalno je govoriti o razlozima, jer se kod vjernika olako stvaraju krivi zaključci tako što se kao eventualni razlozi uzimaju oni zbog kojih je neka bračna zajednica propala, tj. ženidba prestala postojati, a za postupak se treba vratiti u period sklapanja ženidbe. Nažalost, statistika otprilike upućuje na to, ne samo kod nas, nego puno šire u Crkvi, da su često razlozi temeljem kojih se ženidba proglašava nevaljanom psihičke ili psihološke prirode«, kaže vikar Ivanković Radak.
Što nakon proglašenja ženidbe nevaljanom?
Nakon presude, isteka svih rokova za podnošenje priziva, te pravomoćnosti presude, stranke mogu sklopiti novu ženidbu. Za Crkvu to je prva prava sakramentalna ženidba, jer je ona prethodna proglašena nevaljanom (nije postojala), unatoč tomu što su živjeli zajedno ili su čak i djeca rođena. Ponekad se strankama daje zabrana sklapanja ženidbe, u slučajevima koji su povezani s psihološkim i sličnim konotacijama.
M. Tucakov
