Arhiv tekstova
Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!
Čitajući Bibliju otkrivamo načine Božjih djelovanja u povijesti i čovjekove reakcije na susrete s Bogom. Međutim, otkrivamo i Božje poruke koje nisu vezane za samo određeno povijesno vrijeme nego su univerzalne, za sva vremena i narode. Svi biblijski likovi utjelovljuju u sebi trajne vrijednosti koje smo pozvani nasljedovati. Oni govore o čovjekovoj upućenosti na Boga i traganju za njim, ali i Božjoj upućenosti na čovjeka koji ga želi za svoga suradnika. U tom svjetlu treba promatrati događaje o kojima govore liturgijska čitanja druge nedjelje kroz godinu (usp. 1Sam 3,3b-10.19; Iv 1,35-42).
Otvorenost za suradnju
Prvo čitanje govori o Božjem pozivu upućenom proroku Samuelu dok je još bio dječak. Samuel se nalazio na služenju u hramu. Bila je noć i dječak je spavao, kada mu se Bog odlučio javiti. Kod Boga se ništa ne dešava slučajno, pa je tako znakovito i vrijeme i mjesto Samuelova poziva. Naime, Izraelci su podigli hram kao mjesto u kojem će častiti Jahvu i prinositi mu žrtve. Ali, uskoro ga svećenici počinju koristiti za vlastitu korist, zaboravljajući na Boga. U takvim okolnostima Bog poziva Samuela i započinje nešto novo. Dječak, naravno, ne shvaća odmah što se događa, misli da ga zove Eli. Ali, Eli je shvatio da dječaka zove Bog, pa ga savjetuje kako će odgovoriti kada opet začuje poziv. Samuel sluša Elia i spremno se stavlja Bogu na raspolaganje: »Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!«. Njegova spremnost da se stavi u službu Božju bila je istinska i Bog će po njemu učiniti velika djela. On će biti Božji suradnik na obnovi vjere u narodu.
Iz Samuelovog primjera trebamo učiti. Bog čini čuda tamo gdje ima pojedince koji su spremni staviti mu se na raspolaganje, koji su spremni surađivati s Gospodinom. Znamo i da je kroz povijest Bog činio velika djela upravo po pojedincima. No, nije bilo dovoljno da Bog odabere pojedinca po kojem želi mijenjati Crkvu ili svijet, bilo je potrebno da pojedinac pokaže spremnost. Mi danas očekujemo promjene, želimo bolji svijet, bolju Crkvu, ali i očekujemo da će to mijenjati netko drugi. No, nemojmo se zavaravati. Po kršćanskom pozivu svi smo odabrani za Božje suradnike, ali nismo, poput Samuela, odgovorili Bogu: »Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!«. Bojimo se biti sluge Gospodnje zato što znamo da sluga Gospodnji nailazi na mnoge protivštine i susreće mnoge neprijatelje. Greška je naša što smo više fokusirani na teškoće na koje ćemo naići nego na to što sve možemo pridonijeti svijetu ako se otvorimo suradnji s Bogom. Naravno, nećemo biti svi odabrani za neka djela, ljudski gledano, velika. No, onaj tko se otvori suradnji s Bogom bit će svjedok svoje vjere, a to svjedočenje u svakodnevnom životu, kroz obične stvari i svakodnevne događaje, učinit će dojam na ljude, privući će nekoga bliže Bogu, pomoći će nekome da promijeni svoj pogled na svijet i život. Možda nećemo ni znati da se Bog poslužio nama da dotakne nečije srce. Vjernički gledano, ako se tako što dogodi, vrijedi onda bilo koja muka podnijeta zbog suradnje s Bogom, jer je po nama učinjeno veliko djelo. Ako smo u Božjoj službi, on će pronaći brojne načine da po nama djeluje i mijenja svijet, jer svijet je svaki pojedinac, a mijenjati svijet znači donositi drugima radost, ljubav, pružiti utjehu i pomoć, biti oslonac, činiti ono što nas poučava evanđelje.
Svjedočenje
Što znači otvoriti se Bogu za suradnju i vjerovati mu pokazuje nam i primjer dvojice Ivanovih učenika. Oni se nisu zadovoljili tek kratkim susretom s Isusom nego nakon prvoga susreta oni ga žele bolje upoznati. Zato ih Isus poziva: »Dođite i vidite!« (Iv 1,39). Slijediti Isusa značilo je provoditi s njim vrijeme, slušati i prihvaćati njegovo učenje, promatrati ga iz blizine i urastati u tajnu njegove osobe i njegova poslanja, te to poslanje nastaviti i u vlastitom životu. Oni koji su ga prvi susreli oduševljeno su pričali o tome, nisu mogli tako nešto zadržati za sebe. Tako i danas svatko tko susretne Krista najprije mijenja svoj život, jer susret s njim ne ostavlja čovjeka ravnodušnim. Također svjedoči drugima, jer se jedino svjedočanstvom vjera može prenijeti na one koji negdje u svome srcu tragaju za Bogom. Stoga smo svi pozvani usvojiti primjere Samuela i dvojice Ivanovih učenika i surađivati s Gospodinom.
