Arhiv tekstova

Točno godinu dana poslije osnutka, 3. veljače 2006. godine, obilježena je prva obljetnica nove osječke udruge »Šokačka grana« u nazočnosti više od 400 šokačkih Hrvata iz cijele Šokadije, od Virovitice do Bačkog Monoštora, i brojnih gostiju, među kojima su bili i predstavnici Grada i Županije, te predstavnici Šokačkoga sijela iz Županje, Šokadije iz Bilja, Đakovačkih vezova, Vinkovačkih jeseni, Vinkovačkih šokačkih rodova, te kulturno-umjetničkih društava iz Mikanovaca, Bebrine, Broda, Babine Grede, Čepina i Vrbanje, zavičajnih udruga Gibarca i Kukujevaca. 

Za dobro raspoloženje svih nazočnih pobrinuli su se tamburaški sastav »Šokačka duša«, vokalna skupina »Šokice«, mladi tamburaški band »Divani«, Franjo Verić na samici, Anita Tomoković na gajdama i Mata Baboselac na dvojnicama.

BOGATA BAŠTINA: Što prva obljetnica znači za prvu Šokicu Osijeka, pitali smo mr. Veru Erl, profesoricu na Filozofskom fakultetu u Osijeku, inače snašu iz Drenovaca. 

»Puno mi znači, jer predstavlja svojevrstan uspjeh, a uspjeli smo u nakani da u gradskoj jezgri, esekerskog i srednjeeuropskog štiha osnujemo šokačku udrugu, uspjeli smo je osoviti na noge i ne samo realizirati naš zacrtani program, već ga i višestruko premašiti«, kaže Vera Erl. »Ali ono najvažnije, uspjeli smo zaintrigirati urbane Šokce da njeguju to naše šokaštvo, da čuvamo i očuvamo tu bogatu baštinu, da skrenemo pozornost na Šokce da su nazočni i u našem gradu i u županiji, ali i u svih pet slavonskih županija, dakle u čitavoj Šokadiji, Slavoniji, Baranji i Srijemu.

 Danas tu obljetnicu obilježavamo u dvorani Classic u Osijeku i vidite, prepuna je, tako da već dogodine moramo razmišljati o nekom većem prostoru. Istina, mi našu obljetnicu ne obilježavamo sami, tu su naši gosti i prijatelji iz mnogih sredina, predstavnici grada i županije, predstavnici nama dragih udruga i KUD-ova, koji također njeguju šokačku tradiciju i promiču šokaštvo, neki već 40 i više godina, tu je danas čitava naša Slavonija, Baranja i Srijem, a žao mi je, danas tu nema naših prijatelja iz susjedne Mađarske i SiCG, no već u travnju planiramo naše znanstveno savjetovanje na temu ‘Urbani Šokci’, gdje ćemo imati i njih. Ali, kako možete vidjeti, tu je sve naše zajedništvo, ali i različitosti, posebice kada je u pitanju narodno ruho, a gotovo polovica naših Šokaca je danas svečano odjevena.«

Baš to ruho navodi na sljedeće pitanje. Vi volite reći da je ovo udruga urbanih Šokaca, no ovo više liči na vašar u nekoj ruralnoj sredini? 

»To samo tako izgleda na prvi pogled, ali to je upravo potvrda onoga o čemu sam već govorila, očuvanju baštine i njegovanju šokaštva. Mi hoćemo pokazati da se ne stidimo što smo iz opanka, da štujemo svoje korijene, volimo obući našu narodnu nošnji i divaniti šokački. Ali, većina tih ljudi danas živi u Osijeku ili okolnim gradovima, a i što znači urbano? Ako ja kao šokačka predsjednica idem gradom i nosim laptop, onda ja jesam urbana Šokica a 100 posto ovih ljudi služi se mobitelom, najmanje 80 posto služi se kompjutorom, 60 posto njih ide na internet, pa što su to onda već urbani Šokci. Zato smo i promovirali našu web-stranicu u lipnju mjesecu, koja je svakim danom sve posjećenija, a to znači da se naša grana sve više širi i grana, pruža grane na sve strane.«

SVE JE VIŠE ČLANOVA: I dopredsjednica Mira Petrović bila je vidno ushićena. 

»Ja sam Šokica iz Đakova, a za Đakovo svi kažu da je srce Slavonije i srce Šokadije, a naša je Šokačka grana srce svih urbanih Šokaca«, kaže Mira Petrović. »Ta pogledajte molim Vas, tu ljepotu narodnih noš-nji, pa i običaja, pogledajte te astale koji se savijaju od svinjokoljskih slastica i svu tu ljepotu domaćih kolača, zar to nije divota. Evo godina je dana kako djelujemo i vrijedno radimo u Osijeku i ispunili smo duše svih naših Šokaca od brodskog Posavlja do Srijema i Baranje, a u punini te duše je ovo večerašnje druženje, ova prepuna dvorana i pisma divojačka i šokačka, pa upućujem i ovom prigodom poziv svima koji još nisu prišli Šokačkoj grani, dođite radujemo se Vašem dolasku.«

Red je da riječ-dvije pitamo tajnika udruge Ivana Nikolića, podrijetlom iz Sikirevaca, koliko je članova grane za ovo kratko vrijeme. 

»Zaključno s 2005. godinom imali smo 367 članova, no moram Vam reći da je ta brojka relativna i kako se bližila veljača i naša prva obljetnica, novih članova je sve više, a ni stari se ne osipaju, dapače, uplaćuju ovih dana svoju članarinu. Vidite i večeras, ova je dvorana puna, ali tu je puno naših prijatelja, neki i nisu Šokci podrijetlom, ali su to po ženskoj liniji i slično, a nama su dragi svi ljudi dobre volje.«

Iz Županje je došao Vinko Filipović, predsjednik organizacijskog odbora Šokačkog sijela. 

»Nisam prvi puta na Šokačkoj grani, a Bogu hvala neće biti ni posljednji. Volim što ovo baš lipo radite pa Vas sve pozivam na Šokačko sijelo u Županji, manifestaciju koju radimo već 40-tak godina i uvijek me ponovno raduje kad se kod nas okupe svi naši Šokci, kad šokački divanimo i pivamo, a bogami se i natječemo, jer mi imamo izbor najlipše divojke u Šokadiji, koja onda čitavu godinu nosi titulu ‘Šokački cvit’.«

NA PARTY U NARODNOJ NOŠNJI: Ljepotica Jelena Dragić iz Osijeka na party je stigla u narodnoj nošnji iz brodskog Posavlja. Moja mama je porijeklom iz Semeljaca, ali pošto ja igram u HKUD Željezničar iz Osijeka, dolazim u narodnoj nošnji iz Velike Kopanice. Na meni su skute, oplećak i opreg, mene je mama malo potpregnula da budem šira u kukovima, nosim niz dukata i maramu nadignutu naglavu. To je djevojačka oprema, ali djevojke mogu još biti počešljane u pletenicu, a snaše nose šamiju. Tu je i kožušak, a sve to na meni je dosta staro, sigurno 50-60 godina. Cijela je naša obitelj u Šokačkog grani, i sestra i ja i mama i teta, a sestra i ja pjevamo u vokalnoj skupini Šokice.

Trojka u predivnim nošnjama plijenila je pozornost svih nazočnih, a kad su se predstavili, vidimo da su iz Bilja, odnosno iz Bačkog Monoštora. 

»Ja sam Anica Kučuk, djevojački Periškić, rodom sam iz Monoštora i ovako lipo obučena svake sam nedilje išla na misu. Moram vam reći da je Monoštor veliko selo s tri četvrtine Šokaca i da je crkva uvijek bila puna i bilo je milina pogledati. Ovo na meni je bila svilena suknja i šnurica od jager svile, i jagerski svileni pregač, imam crne – zlatem papučice i žutu štofanu maramu, a ova moja nećakinja ima nebesko svilenu suknju, zlatem oplećak i zlatem pregač, i divojačku maramu za četiri (kupljenu u Mađarskoj za 4 forinte), ali morate znati da je to bilo u ono vrime.

Željko Kraljičak dolazi iz Županije, točnije pročelnik je županijskog ureda za gospodarstvo i poljoprivredu, a podrijetlom je Šokac iz Srijemske Mitrovice. 

»Vidim ovdje večeras dosta naših Srijemaca iz Gibarca, Kukujevaca, Šida i Mitrovice i drago mi je da ste se uspjeli okupiti oko Šokačke grane.« 

Na upit, može li se županija Osječko-baranjska uključiti u projekt čiji je nositelj Hrvatska matica iseljenika, a namjera nam je animirati Srijemce s obje strane državne granice i ustanoviti Dane Srijema, Željko Kraljičak je rekao: »Vrlo rado, i organizacijski i materijalno, no morate nam na vrijeme dostaviti nekakav elaborat, nekakav program, da vidimo o čemu je riječ, jer uvijek smo otvoreni za sve dobre i uspješne programe, pa i kada je riječ o Hrvatima izvan Hrvatske.«