Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Tlo ni dalje ne miruje

Prosinac 29., 12 sati i 19 minuta. Vrijeme je to kada je snažan potres, od 6,2 stupnja po Richteru pogodio područje Petrinje, Siska, Gline i okolnih mjesta. Smrtno je stradalo sedmero ljudi, desetci su povrijeđeni, stotine ljudi je ostalo bez krova nad glavom, centar Petrinje je potpuno urušen, a pričinjena materijalna šteta ogromna. Tlo je podrhtavalo u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Austriji, a Nuklearna elektrana Krško u Sloveniji, koja je u linijama na kojima se osjetio potres, 100 kilometara od epicentra, zatvorena iz predostrožnosti. Ovom razornom potresu prethodio je, dan ranije, slabiji potres, a nakon potresa 29. prosinca na tom području nastavila se serija naknadnih potresa. Seizmilozi su zabilježili više od 460 potresa magnitude iznad dva. Slab potres 3. siječnja, magnitude 2,7 po Richteru, s epicentrom u Remetama, zatresao je i Zagreb. Je li jačina potresa iz Petrinje iznenađenje, imaju li zagrebački i petrinjski potresi veze, kada će se smiriti tlo u Petrinji i okolici i jesu li razorni potresi mogući i dalje, pitanja su na koja za Hrvatsku riječ odgovore daju doc. dr. Iva Dasović s Geofizičkog odjela Prirodoslovno-matematičkog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta i seizmolog Tomislav Fiket, također s Geofizičkog odjela Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Krivo pomjeranje afričke i euroazijske ploče

Potresi u Zagrebu i Petrinji i okolici nisu za znanstvenike iznenađenje, jer su se na tim područjima i ranije dešavali jaki potresi. 
»Područja Medvednice, odnosno Zagreba, te Pokuplja (mikroregija koja se proteže od Karlovca do Siska) poznata su kao područja u kojima se mogu dogoditi jaki potresi, jer znamo da su se događali u prošlosti. Takvi su bili veliki zagrebački potres 1880. godine ili pokupski potres 1909. godine. Ova dva rasjedna sustava, koja su se ove godine aktivirala, nisu izravno povezana, ali ako gledamo širu sliku, oba imaju zajednički ‘opći’ uzrok, a to je međudjelovanje, odnosno približavanje, afričke i euroazijske litosferne (tektonske) ploče. Ali, ako se približimo i gledamo detaljniju sliku, radi se o složenim tektonskim odnosima između manjih tektonskih jedinica: jadranske mikroploče (Adria), Dinarida, Alpa i Panonskog bazena«, pojašnjava docentica Dasović. 
»Vidimo da je seizmička aktivnost intenzivna i svi ovi potresi, nažalost nisu veliko iznenađenje. Globalno gledajući, potresi u Zagrebu i Petrinji imaju veze, jer su svi potresi koji se nama događaju posljedica podvlačenja afričke ploče pod euroazijsku. Stvari dodatno komplicira jadranska mikroploča, koja je nekada bila dio afričke ploče. Zato je teško raditi detaljne procjene i razlučiti što se sve događa. Potresi u Zagrebu i Petrinji nisu direktno povezani, ali iskreno govoreći potres iz Petrinje od 6,2 po Richteru oslobodio je značajnu količinu energije i nezhvalno je predviđati koliko je te energije potpomoglo popuštanju nekog materijala u zemljinoj unutrašnjosti i mi ne znamo je li na zagrebačkom području još uvijek akumulirana energija koja čeka da se oslobodi«, kaže Tomislav Fiket.
Kao što za znanstvenike iznenađenje nisu bili sami potresi, tako za njih neočekivana nije bila ni jačina potresa. 
»U ovom području dogodio se, kao što sam već rekla, pokupski potres 8. listopada 1909. godine s magnitudom procijenjenom na 5,8 (prema Richteru). Ono što znamo o ovom području upućivalo je na to da se potres otprilike ove magnitude može dogoditi. Koliko god znate da se negdje takav potres može dogoditi, mislim da uvijek on ipak bude iznenađenje. Nažalost, potresi su izuzetno složeni i događaju se na nekoliko kilometara dubine čemu nemamo pristup, pa ih uglavnom istražujemo proučavajući seizmičke valove koje su prouzročili, dakle tek nakon što se dogode. Danas ne postoje znanja koja bi omogućila pouzdanu prognozu potresa, a pitanje je hoćemo li ikada to moći. Ono što znamo jest da se potresi na nekom području ponavljaju u nepravilnim vremenskim razmacima, ponekad kraćim ponekad dugim, i da svoj život moramo prilagoditi njihovom djelovanju. Zato ih je važno istraživati i ulagati u protupotresnu gradnju«, kaže sugovornica Hrvatske riječi.  
Fiket podsjeća da područje Hrvatske, pa i šira regija pamte razorne potrese. Od Skoplja, Banja Luke, Crne Gore. 
»Svjesni smo da su potresi naša svakodnevica. Na sreću, manje ih je nego kog Grka i Turaka ili Talijana«, kaže Fiket. 
Uz Skoplje, Banja Luku i Kotor docentica Dasović podsjeća na još nekoliko jakih potresa na tlu Hrvatske. »Spomenimo još i potrese 1996. godine kod Stona magnitude 6,0 (prema Richteru) te 1962. godine kraj Makarske magnitude 6,1 (prema Richteru), ako se ograničimo samo od 60-ih godina 20. stoljeća i na Hrvatsku. Područje južne i jugoistočne Europe zaista možemo opisati trusnim područjem, odnosno seizmički aktivnim područjem gdje su se događali i gdje će se događati snažni potresi. No, oni ne moraju uzrokovati strašne posljedica ako svoj život prilagodimo na način kao što se to radi u područjima kojima prijete i jači potresi nego nama, npr. Čile, Japan i Kalifornija su dobar primjer«, kaže Dasović.

Za smirivanje tla godinu dana

Sama brojka od 460 naknadnih manjih potresa djeluje nevjerojatno, ali to je uobičajeni slijed događaja i može u petrinjskom slučaju potrajati i godinu dana. 
»Nakon svakog jačeg potresa slijedi razdoblje pojačane seizmičke aktivnosti, odnosno naknadni potresi tijekom kojih rasjed na kojem je došlo do pomaka traži novu ravnotežu. Što je taj glavni potres jači, to će to razdoblje dulje trajati, a naknadni potresi će biti jači, ali ipak slabiji od glavnog. Ti potresi će se nejednoliko rasporediti u vremenu i prema magnitudama, s tim da se njihova učestalost vremenom smanjuje, odnosno vremenom će se prorjeđivati dok potpuno ne utihnu. Teško je predvidjeti koliko će ta aktivnost potrajati i kraj neke serije potresa moguće je ‘proglasiti’ tek naknadno. Ova serija će najvjerojatnije potrajati godinu dana, a moguće i dulje – ne bih nagađala koliko dugo. Svaki rasjed i svaki potres i njegova serija su drugačiji«, kaže Dasović. 
»U smirivanju cijele ove situacije bit će još jačih potresa. Sigurno će to trajati mjesecima. Procjene možemo davati na temelju ranijih iskustava. Znamo da je kod stonskog potresa za smirivanje tla trebalo šest mjeseci, kod zagrebačkog još nije završilo. Za očekivati je da nakon razornog potresa u okolici naknadnih potresa bude jedno dulje razdoblje. Možda čak i godinu dana«, suglasan je sa svojom kolegicom Fiket. 
Budući da je glavni potres bio 6,2 po Richteru on kaže da je realno očekivati da nekoliko od narednih potresa budu iznad 5 po Richteru, a veći broj njih prelazit će jačinu 4,5.

Imperativ protupotresna gradnja

Fiket kaže da su seizmolozi na moguće razorne potrese upozoravali još početkom XX. stoljeća, a upozoravali su tada i na činjenicu da se ne gradi sukladno protupotresnim standardima. 
»Upozoravalo se, primjerice, na teške ukrase na zgradama, dimnjake koji nisu dobro pričvršćeni. Mislim da je potres u Skoplju 1963. godine promijenio u bivšoj Jugoslaviji dosta toga što se tiče gradnje, jer se počelo voditi računa o tome da živimo na trusnom području. Ali mi imamo mnoštvo povijesne baštine, starih zgrada koje su osjetljive na ovakve magnitude i bojimo se ako se to ponovno dogodi da ćemo opet imati katastrofu, ljudske žrtve i velike materijalne štete«, kaže Fiket.
Njegov savjet je da se prilikom obnove zadrži samo vanjski izgled povijesnih građevina, a da se unutarnji dio uradi novim materijalima i sukladno s protupotresnom gradnjom. To zahtijeva vrijeme i financijski je zahtjevno, pa se Fiket pribojava da je Hrvatska daleko od takvih rješenja. 
»Pokupski potres iz 1909.  godine, prvi koji je zbilježen, bio je 5,8 po Richteru. Prema kartama hazarda koje smo radili znamo da je za to područje magnituda šest, plus-minus 0,25 po Richteru. Ispalo je da je sada u igri bila ta gornja granica greške. Za Zagreb znamo da su moguće magnitude i 6,5 po Richteru. Dubrovačko područje sklono je i prema 7 i više po Richteru. Cijela Dalmacija je trusno područje koje može pretrpjeti potrese koji nanose štete i ljudske žrtve. Ugroženi smo, jer živimo na trusnom području i jedino što možemo uraditi je da tako gradimo da nas objekti ne ozlijede. Potrese zaustaviti ne možemo. S njima moramo živjeti, bez obzira koliko je to teško«, zaključuje Fiket.
Z. Vasiljević

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay