Na fotografiji su kao autentično svjedočanstvo ostali zabilježeni radovi na uklanjanju posljedica avionskog bombardiranja grada u jesen 1944. godine na lokaciji kod Korza, na početku Ulice Vuka Karadžića, gdje je stradao dio zgrade koju uobičajeno zovemo »Es-de-ka« (SDK – nekadašnja Služba društvenog knjigovodstva). S lijeve strane je zgrada koja će postati Dom Jugoslavenske narodne armije, a danas je napuštena i bez odgovarajuće namjene, iako su još prije pet godina vođeni pregovori o njenom povratku u život. Prije no što je to postao vojni objekt, ovdje je bila omiljena gostiona Zlatno jagnje, s hotelskim sobama na katu, podignuta još 1857. godine. Zgrada je više puta adaptirana i mijenjala je izgled, krajem devetnaestog stoljeća po projektu Geze Kocke, a 1904. po projektu Titusa Mačkovića. Živjela je odista neobičan život: 1985. godine je srušena i na istom mjestu podignuta je nova, u stilu i s elementima svoje prethodnice. To je zgrada koju danas vidimo, a na obje fotografije u prilogu prikazan je objekt prije revitalizacije.
Vrijednost gornje fotografije, osim što svjedoči o posljedicama bombardiranja grada, u kojem su drugi kvartovi još više stradali, je što prikazuje Ulicu Vuka Karadžića kakvu više ne možemo vidjeti. I ujedno, makar dijelom, odgovara na pitanja zainteresiranih za povijest grada i izgled nekadašnjih ulica: kako je izgledala ova stara uličica oble regulacijske linije, u dalekoj prošlosti trasirana prema obliku obale Rogine bare, jezerca davno isušenog, čije posredne tragove postojanja i danas nalazimo. Ulica Vuka Karadžića, u samom centru grada, vremenom je izgubila svoj duh i atmosferu.