Arhiv tekstova
Mama, nisam ovakvog konja želio!
Ova 2020. počela je na uobičajeni način: nakon ponoći poželjeli smo sve najbolje i najljepše u ovoj godini, pa smo popili šampanjac, pojeli malo francuske salate, pogledali nekakav film na TV-u i spokojno zaspali. Nismo krivi što je na koncu ispala nikakva. Kada sam bio mali, sjećam se da je u prosincu bilo puno snijega i leda, a cijeli mjesec protekao nam je u iščekivanju darova. Prvo smo čistili cipele čekajući Mikulaša, zatim smo ukrašavali bor za dolazak Jezuške, sljedećeg dana smo išli kod djedinih na ručak, a djed, koji nije pio alkohol zbog zanata (bio je pekar) obavezno je popio času bijelog vina i s par kapi tog božanskog dara ugasio je svijeću u mladom žitu. Zatim je u naš dom stigao i Djed Mraz, roditelji su mi otišli da dočekaju Novu godinu s društvom, a ja sam ih čekao da se vrate kući s upaljenon noćnom lampom (taj dan mi je to bili dozvoljeno), da se ne bih bojao sam u kući. Ove godine po prognozi meteorologa neće biti »bijelog Božića«. Da budem iskren, nisam već dijete i ne čekam da padne snijeg, pogotvo što ga trebam očistiti ili platiti nekog da to uradi. Točno 47 metara trotoara, budući da mi je kuća na raskrižju dviju ulica. Alternativna varijanta je da čekam da se snijeg brzo istopi. Nisam zabrinut što je vrijeme relativno toplo, tako (»stare kosti«) trebam manje grijati. Nisam ni mnogo zabrinut hoće li ove godine u našoj zemlji biti cjepiva protiv koronavirusa. Tu imam stav pokusnog miša. Pita jedan miš drugog: »Primit ćeš cjepivo?«. Ovaj odgovara: »Poludio si, još nisu završili eksperiment na ljudima«. Ne marim baš mnogo što na glavnom trgu neće biti doček Nove godine uz koncert nekih pjevača i pjevačica, te neće biti ni vatrometa. Naši mudri čelnici štede da bismo iduće godine dobili veću mirovinu, po »švicarskom modelu«. Naravno, kao dar dobit ćemo »malo poskupljenje« TV pretplate, preko računa za struju, te će vjerojatno i električna energija (tvrde najjeftinija u Europi) malo također poskupjeti, ali zato ćemo graditi cestovnu i željezičku infrastrukturu u toj mjeri kao nikad prije.
Bit će kraj svijeta?!
Čitam u nekim novinama da će biti kraj onog našeg »starog svijeta« koji je bio prije virus pandemije. No, da budemo iskreni, i tada su se već javili globalni problemi: uslijed ljudskih djelatnosti promijenila se klima. Naime, svake godine sve je toplije i toplije, a uz to sve je manje oborina. U našim krajevima bit će sve više i više suše. Recimo, i ova je godina bila takva. S druge strane, pitka voda bit će skupa kao nafta, jer npr. u Zrenjaninu građani već 19 godina nemaju zdravu, čistu pitku vodu, te piju samo mineralnu, na radost prizvođača. Drugi globalni problem je odlaganje ili prerada otpada; na svjetskim oceanima već su se stvorili plivajući otoci od plastičnog smeća, a mikro otpaci se ugrađuju u meso riba, i tako nas ribe polako truju. A preporuka je da je zdravo jesti ribu, ne samo na Badnju večer. To je točno »kvaka 22« kao u čuvenom satiričnom romanu Josepha Hellera, čiji glavni junak (pilot bombardera) i glumi bolest jer želi da ga pošalju kući. Ali, samo luđaka mogu poslati kući, a onaj koji je lud ne može zatražiti povratak, jer bi to značilo da je zapravo zdrav. Tako smo nekako i mi: ne prođe skoro ni jedan dan, a da naš Dvostruki Predsjednik ne otvori neko gradilište nove tvornice, naročito pored autoceste i buduće brze željezinice. Ovi novi pogoni trebaju nove radnike, a gdje će ih pokupiti – naravno u manjim mjestima. Takav slučaj je i u našem gradu. Zato i cvjeta biznis – stanogradnja. Tako se stanovništvo naše države koncentrira u nekoliko većih gradova, a imamo Ministarstvo za brigu o selu! Tvornice pak zagađuju zrak i vodu, jer se obično pročistači posljednji izgrade. I »vrlo su kvarljivi«, bar dosadašnje iskustvo to pokazuje. Možda ćemo se 2021. godine ponašati drugačije. Problem je sve veći porast stanovnika Planeta, a građani Europe kao i naše zemlje u prosjeku su sve stariji. O bolestima da ne pričamo.
Lijepe želje!
Malo da se vratim u stara vremena. Kad sam bio klinac, svake godine su me vodili u Franjevačku crkvu da gledamo »betlehem« sa scenama rođenja Isusa Krista. Prije nekoliko godina (2016.) tamo je postavljen navodno najveći »betlehem« u Vojvodini. Ne znam hoće li i ove godine biti ovaj prikaz. Ako i bude, ja ga sigurno neću obići. Pomalo živim kao Robison na pustom otoku kome ponekad dođe neki porodični Petko da donese raznu robu koju sam naručio. Eto, vama, cijenjenim čitateljima, moj skromni poklončić: detalj »betlehema« u Franjevačkoj crkvi. Želim da ne dobijete »čuveni virus«. Zato nosite maske. Želim da pojedete jednu fino ispečenu puricu s mlincima. Dogodine je naša Vlada, među ostalim, objavila i rat protiv korupcije. Eto jedan mali vic za konac ove kolumne: U svijetu smo drugi po korupciji, jer su nas potplatili da ne budemo prvi« (citat iz novina). I dobra vijest je to što, iako su mjesta za masovnu zabavu zatvorena, naša Skupština radi! Aplaudirajte, komedija non est finita, tj. – i nadalje traje.
