Klinika za čarape
Prije sedam-osam desetljeća, fine, tanke ženske čarape, danas dostupne svima, bile su skupocjena roba, a neophodna svakoj dami po tadašnjoj elegantnoj, ženstvenoj modi, koju su činile haljine, suknje, mantili, kaputi... Koliko su bile elegantne i lijepe, toliko su »svilene« čarape lako pucale, a za nove se novac nije lako izdvajao. Bilo je to vrijeme snalažljivosti: čarape su popravljali... Ne samo ženske nego i muške. Netko je to umio sam uraditi, a za druge su postojale specijalizirane zanatske radnje. Jedna od njih, u Stross-mayerovoj ulici broj 18 (u dvorištu), zvala se Klinika čarapa, što saznajemo iz reklame u Privrednom oglasniku 1946. godine: »Ako Vas zadesi maler i pukne Vam žica na čarapi – nemajte brige, ’Klinika čarapa’, koja ove poslove vrši zaista solidno i za tren oka, očekuje Vas da Vam pomogne u neprilici. Štrosmajerova ul. br. 18. Od Gradske kuće lijevo, prema Pošti broj 1.«
Klijentima su se u to vrijeme obraćali i posredstvom novina: »Izvješćujemo naše cijenjene mušterije da u ljetnoj sezoni popravljamo ženske čarape i s većim pogreškama, da uzmogne svatko koji par čarapa spremiti za jesensku sezonu, jer je kasnije nemoguće, usljed prenatrpanosti posla. Za malo novca mogu i muškarci dati popravku svoje čarape«. U istoj radionici postojala je i usluga »štopovanja«, što je bila posebna vještina krpljenja odjeće s diskretnim ušivima i umjetcima. Vrijeme siromaštva, kada se pralo ručno u kućama bez kupatila i bojlera, ali, ipak, vodila posebna briga o eleganciji i dostojanstvenom držanju u izlascima i u šetnji gradskim ulicama.
Strossmayerova ulica na razglednicama 1928. godine (gore) i početkom dvadesetog stoljeća (dolje) iz pravca današnje Ulice Maksima Gorkog.