Arhiv tekstova
Prihvaćanje Božje volje
Nakon Ivanovih opomena i poziva na obraćenje, evanđelje nam donosi radosnu vijest naviještenu Mariji. U njenom liku dan nam je uzor i opomena, poziv na obraćenje koji je drugačije formuliran, poziv na preoblikovanje našega slavlja Božića, koje ne sakriva nego otkriva bit ovog radosnog kršćanskog blagdana.
Bog želi da pripravimo dušu
Treba također obratiti pozornost i na lik kralja Davida o kojem govori prvo čitanje četvrte nedjelje došašća (usp. 2 Sam 7.1-5.8b-12,14a.16). Davidova volja nije u skladu s Božjom i Bog ga zaustavlja u njegovu naumu, dok Marija prihvaća Božju volju i postaje dio Božjega plana spasenja, a da nikada to nije mogla ni pretpostaviti. Eto nam prostora za promišljanje o svojemu načinu života i pripravi za Božić kroz preostalih nekoliko dana.
David, kojega je Bog od pastira pretvorio u moćnoga kralja, želi Bogu podići hram. Međutim, Bog odbija ovu zamisao, jer u njoj prepoznaje opasnost, pa mu poručuje: »Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam?«, podsjećajući ga da ga je on učinio kraljem i obećao mu trajnu vjernost, ali uz uvjet da i on ostane vjeran Bogu. Ako tako bude, Bog mu obećava blagoslov (usp. 2.Sam, 7,5-6). Upravo u tome se krije problematika cijeloga Staroga zavjeta. Kada su Izraelci sagradili veličanstveni hram svome Bogu, kada su razvili čitav sustav prinošenja žrtava, mislili su da su time kupili Božju naklonost. Bog ih je stalno opominjao po prorocima da ne prihvaća njihove žrtve, jer im je srce daleko od njega, jer su zaboravili tražiti i vršiti njegovu volju.
Starozavjetni proroci upozoravali su narod da nije važno što za Boga čine nego čine li to u duhu iskrene ljubavi i vjernosti. Zato su trajno pozivali na obraćenje, na promjenu života i vršenje Božje volje. Ono što je Bog poručio Davidu vrijedi za svakoga. Bogu nije važno da mu podignemo kuću od cedrovine i mramora nego da slušamo njegovu riječ i po njoj živimo. I kao što kaže naš bibličar Ivan Dugandžić: »Bez Boga, mi se Bogu ne možemo svidjeti«. Dakle, sve što činimo i kako živimo mora imati svoj izvor u ljubavi prema Bogu i našoj želji da se otvorimo njegovoj riječi i djelovanju njegova Duha. To postaje posebno aktualno u ove predbožićne dane kada se posebno zauzimamo oko ukrašavanja, kićenja, uljepšavanja svojih domova. Ponude i ideje izviru sa svih strana, mladi se natječu u tome čiji će bor biti ljepši i u skladu s trendovima. Jaslice se izrađuju, ne iz pobožnosti nego isto tako, slijedeći trendove, pa umjesto izraza pobožnosti postaju dio božićne dekoracije, zajedno s Orašarom ili Djedom Božićnjakom, koji ništa s Božićem nemaju. To nikako nije u skladu s Božjom voljom. Nema Bog ništa protiv našega ukrašavanja, ali da ono ne zasjeni bit blagdana za koji se pripremamo. Jer, pripremiti najprije treba svoju dušu, a sve ostalo koliko možemo i stignemo, a mi uglavnom činimo obrnuto. Božić slavi Božje spasenje ponuđeno svima, a mi, kao kršćani, moramo biti primjer u prihvaćanju toga spasenja.
»Evo službenice Gospodnje«
Marija nam je trajni i najveći uzor u prihvaćanju i nasljedovanju Božje volje. Kada anđeo dolazi da joj prenese Božju poruku, ona, iako u glavi ima stotine pitanja i nedoumica, odgovara: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1,38). Mogla je već tada naslutiti da joj neće biti lako, ali povjerenje u Boga veće je od straha. U tome je njena veličina, zbog toga je kršćani svih vremena štuju, zbog toga je bila dostojna da bude dio Božjega plana spasenja za sve ljude.
Kroz Marijin pristanak Bog se počinje ljudima približavati na najkonkretniji način, u ljudskom obliku. Njeno »Da« Bogu, donijelo joj je velike boli, kada je morala najprije svoje novorođenče položiti u jasle, a puno godina kasnije kada je morala gledati kako joj sina muče i ubijaju. Ali ona nikada nije požalila što je bila vršiteljica Božje volje.
Vršiti Božju volju, vidimo po Marijinu primjeru, nije uvijek lako. Ali onaj tko nosi u srcu ljubav prema njemu, to će prihvatiti sa zahvaljivanjem i bez straha od svijeta. Stoga, neka nam ovi dani do Božića proteknu u pripravi srca kroz molitvu. Pronađimo vrijeme za njega, koje ćemo provesti u tišini i osami, jer tada Duh Božji progovara i otkriva što nam je činiti u skladu s Božjim naumom. Neka ovaj Božić bude drugačiji po tome što ćemo se više posvetiti Bogu, čije rođenje slavimo, a ne samo po tome što nam mjere zbog pandemije čine Božić drugačijim. Možda su te mjere baš tu da bi nas približile Bogu.
