Arhiv tekstova
Vraćanje na početak
Donošenjem novog Ustava 28. rujna 1990. godine Srbija je postala parlamentarna demokracija sa višestranačkim izbornim sustavom, a prvi višestranački izbori za Narodnu skupštinu (nakon Drugog svjetskog rata) održani su 9. i 23. prosinca 1990. godina. Do tog vremena već su bile formirane (ili obnovljene) političke stranke – Socijalistička partija Srbije kao stranka sljednica Saveza komunista, Srpski pokret obnove, Demokratska stranka, kao i stranke nacionalnih manjina među kojima i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Ove su stranke (i stranke koje su iz njih nastale) bile i ostale glavni akteri političkog života tijekom tri desetljeća. Na svim izborima do danas su se za svoje zastupnike borile i stranke nacionalnih manjina samostalno ili u koalicijama, nastojeći se prilagoditi izbornim uvjetima i pravilima.
Prvi izbori – apsolutna pobjeda SPS-a
Na prvim višestranačkim izborima, održanim 9. prosinca 1990. godine, pobijedila je Socijalistička partija Srbije pod sloganom »Sa nama nema neizvesnosti«, a njen lider Slobodan Milošević je, kao predsjednički kandidat, osvojio 65,34 posto glasova. Drugoplasirani na predsjedničkim izborima Vuk Drašković, lider Srpskog pokreta obnove osvojio je 16,4 posto glasova.
Izišlo je 71,49% upisanih birača koji su glasali za 44 kandidatske liste. Prvi višestranački parlament je izabran 11. sječnja, poslije nešto više od mjesec dana od održavanja izbora. Socijalistička partija Srbije je od 250 mjesta imala 194 zastupnika, a zastupnike su imali Srpski pokret obnove (19), Demokratska stranka (7), Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (8), Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (1), Partija za demokratsko delovanje (1), Stranka Jugoslovena (1), Demokratska reformska stranka Muslimana (1), Grupe građana (8). Oporba je pokušala osporiti legitimitet izbora ukazujući na izborne nepravilnosti, ali su međunarodni promatrači dali prijelaznu ocjenu. SPS je formirao jednostranačku vladu s premijerom Dragutinom Zelenovićem.
Socijalistička partija Srbije je imala kontrolu i vlast nad svim većim medijima, televizijom, radio-stanicama i dnevnim novinama. SPS, kao nasljednica SK Srbije, imala je na raspolaganju imovinu i sredstva procijenjena na oko 160 milijuna dolara, što je omogućilo veliku prednost u odnosu na oporbu.
Već 9. ožujka 1991. održane su prve oporbene masovne demonstracije, povod je bio izvještavanje državne televizije i optužbe na račun SPO koji je nazvan produženom rukom ustaškog hrvatskog režima. U sukobima između demonstranata i policije poginuo je jedan učenik i jedan policajac. Tenkovi su izišli na ulice, uhićen je Vuk Drašković.
Trideset godina poslije
Tri desetljeća nakon prvih višestranačkih izbora u Srbiji se ponovno prosvjeduje, bojkotiraju se izbori zbog stanja u medijima i izbornih uvjeta te se, uz pomoć Europske unije, nastoji započeti dijalog između vlasti i oporbe.
Dan prije ove obljetnice u emisiji Upitnik na RTS-u ministrica za ljudska i manjinska prava i dijalog Gordana Čomić ocijenila je da dijalog mora nekad početi i da Srbija ima potencijal za bolje društvo.
»Pet godina zaredom mi imamo negativne ocjene koje se tiču vladavine prava, koje se tiču kulture ljudskih prava, primjena preporuka Vijeća Europe i Komiteta UN koje se tiču ljudskih prava i dijaloga o temama o društvu«, istakla je Čomić.
Miloš Jovanović, predsjednik DSS-a, je u ovoj emisiji rekao da oporba ima volju za dijalogom:
»Što je alternativa ako ne pričamo zajedno – opet ćemo se juriti po ulicama kao što se događalo prije ne tako mnogo vremena. Meni je jako važno da i vlast prizna da je dijalog potreban«, kazao je Jovanović, ističući da je oporba svjesna da postoje zajednički interesi i da traži poštovanje Zakona o javnom informiranju.
Profesor Fakulteta političkih nauka dr. sc. Milan Jovanović smatra kako je dijalog vlasti i oporbe iz 2019. propao, jer nije postojala spremnost obje strane da zaista razgovaraju ali i da je stvorena atmosfera u medijima »da je normalno da političari ne razgovaraju, a to je katastrofa«.
»Demokracija ne može funkcionirati ako nema alternativnog mišljenja za građane i ako nema prava na kritiku vlasti. Vlast mora biti spremna čuti i razumjeti kritiku«, istaknuo je profesor Jovanović.
Ocijenio je da su stranke sada slabije organizirane nego li 90-ih godina, a da u oporbi ne postoji jedinstvo već prevladavaju liderski animoziteti. Poručio je i da ne treba čekati s dijalogom na dvije ključne teme – mediji i izbori.
Priredila: J. D.
