Arhiv tekstova
Reagiranje na članak »Spomenik kulturi bačkih Hrvata« iz broja 918
U vašem časopisu broj 918 od 20. studenoga 2020. na stranicama 29-31 objavljen je članak o mome pokojnom ocu Anti Sekuliću. Članak potpisuje Klara Dulić Ševčić. Budući da sam uočio krive podatke, netočnosti i nejasnoće, molim da shodno pozitivnim zakonskim propisima, na vidnom mjestu u časopisu objavite ove ispravke.
1. Moj pokojni otac Ante Sekulić nije studirao na Hrvatskom katoličkom sveučilištu nego na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je doktorirao i trebao biti asistentom.
2. Otac nije umro 19. ožujka 2016. već 18. ožujka u 21.13 h u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu.
3. Uokvireni tekst na stranici 31 donosi iskaz Petra Vukovića o ukupnom radu moga oca. Uporaba pleno titulo iskazu bi trebala dati dodatnu težinu, iako se radi o vrlo kratkom tekstu u neznanstvenom časopisu. U tome kratkom tekstu upotrijebljeni su izrazi: »obiluju faktografskim pogreškama i da su metodološki često izrazito problematični«, »namjerno prešućivao i iskrivljivao«, »nije bio u toku s teoretsko-metodološkim novostima«, »kršio i najelementarnija znanstvena načela«, »Sekulićev Rječnik plagijat«. Izuzmemo li sve druge izrečene ocjene ostaje optužba za plagijat.
Sumnju u plagijat vaš časopis donosi dvadeset osam godina nakon smrti prof. Stjepana Bartolovića (1992.), petnaest godina nakon izlaska Sekulićevog Rječnika govora bačkih Hrvata (2005.) i pet godina nakon Sekulićeve smrti (2016.). Recenziju Rječnika potpisuju tri stručnjaka Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba. Bilo je dovoljno vremena za mirnu, stručnu i argumentiranu analizu. Bartolović i Sekulić su mrtvi, ne mogu niti govoriti niti pisati. Ne mogu napadati niti se braniti.
Ostaje nejasno što je uredništvo Hrvatske riječi htjelo stavljanjem kratke negativne Vukovićeve ocjene ukupnog publiciranog opusa Ante Sekulića u pozitivno intonirani članak o stotoj obljetnici rođenja.
Ante Marin Sekulić, izv. prof. dr. sc.,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
