Arhiv tekstova
Susret s Kristom
I treća nedjelja došašća nas preko osobe Ivana Krstitelja uvodi u tajnu iščekivanja Gospodinovog dolaska, otkrivajući nam nove naglaske ovoga liturgijskoga vremena.
Misteriozna ličnost
Ivan je za svoje suvremenike bio čudna pojava. I mi mu se danas čudimo zbog njegove odvažnosti, snažnoga govora i načina života. Neobični ljudi uvijek privlače pozornost, bude radoznalost. Tako je bilo i s Ivanom. Kada se pojavio na Jordanu i uputio ljudima snažan i uvjerljiv poziv na obraćenje, mase su se pokrenule. Dolazili su slušati ga. Njegova riječ im je bila uvjerljiva i oni su je prihvaćali, te su primali od njega krštenje. Naravno, ovaj neobični čovjek i neobično veliki broj nasljedovatelja koji se oko njega okuplja izazvali su znatiželju i kod vlasti u Jeruzalemu, koja šalje izaslanstvo da provjeri tko je taj neobični čovjek. Radoznalost je bila tim veća, jer je Izrael toga vremena očekivao dolazak najavljivanoga Mesije. Javila se iskra sumnje nije li možda Ivan taj, kad ima moć oko sebe okupiti tolike ljude. No, Ivan nedvosmisleno odbija takvu mogućnost i sebe predstavlja kao Preteču onoga koji ima doći. Međutim, iako rješava zagonetku svoje ličnosti, on ostavlja drugu: »Među vama stoji koga vi ne poznate« (Iv 1,26).
U tom trenutku ova Ivanova izjava je točna, jer Isus još tada nije započeo svoje javno djelovanje. Nažalost, ona će ostati točna i kada Isus počne razotkrivati svoj identitet, jer mnogi neće biti spremni prihvatiti istinu koju Isus donosi.
Tajna Isusove osobe
Kada Isus počne razotkrivati tajnu svoje osobe, većini će to biti teško shvatiti i prihvatiti. Iako će ga mnogi osobno poznavati, susretati, čak slijediti, bit će im teško razumjeti i usvojiti ono što im Isus želi razotkriti: da je on obećani Mesija, Sin Božji. Zbunjenost će biti razumljiva, jer je narod stoljećima stvarao slike Mesije koji ima doći, a te su slike umnogome drugačije od Isusove pojave. Međutim, mnogi su u njemu osjetili »nešto« i to »nešto« ih je privlačilo da ga slijede, da ga slušaju, pa čak da se odreknu prijašnjeg načina života da bi išli za njim. Ipak, ostala im je zagonetka, nedokučiva tajna, koja se ne može do kraja riječima izreći, ali s kojom susret čovjeka tjera na promjenu, na zaokret koji je ponekad drastičan.
Takav zaokret desio se u životima njegovih učenika. Oni nisu mogli riječima definirati ono što im se dogodilo, ali osjetili su da je vrijeme za promjenu i da je slijediti Isusa vrijedno odbacivanja svega što je prije bilo. Isus nikada njima nije otkrio tajnu svoje osobe sročenu u jednu rečenicu, uobličenu tako da je svatko može razumjeti i prihvatiti. On im se otkriva svojim riječima i djelima, a oni, slijedeći ga, naslućuju tajnu njegova identiteta. Ipak, tajna ostaje tajna, koja je samo dotaknuta, naslućena, ali uvijek tajanstvena, koja iznova ostavlja prostor za neka nova razotkrivanja, a koja će opet biti djelomična.
Tragati za Kristom
Od apostolskih vremena prošla su mnoga stoljeća. Ono važno što o Isusu trebamo znati ostalo nam je zapisano u evanđeljima. Mnogi teolozi s različitih aspekata pokušali su nam objasniti tko je Isus i što bi nam on trebao značiti. Svakodnevno su nam dostupni tekstovi o tome kako se to Isus nasljeduje i koji su naši zadaci kao kršćana. Međutim, to su sve isprazne priče, ako ostane na razini čitanja i usvajanja znanja. Isus nije samo povijesna ličnost o kojoj možemo naučiti neke podatke, on je povrh svega Bog. Dakle, nadilazi povijest i sve naše mogućnosti da u riječi pretočimo ono tko je on.
Njega se ne može upoznati iz knjiga i sa slika. Jedino upoznavanje Krista može se dogoditi u osobnom susretu s njim. Možda se taj susret neće dogoditi onda kada mi poželimo, ali ga moramo stalno tražiti, dozivati ga u dubini svoje duše. Što ga duže budemo čekali i više za tim susretom čeznuli, Isus će nam se više razotkriti. A ono što čovjek doživi kada Krista susretne nadilazi ovaj ograničeni svijet u kojem živimo, te se teško može u riječi pretočiti. I kada čitamo svjedočanstva osoba koje su imale milost u svome životu susresti Krista, često ćemo naići na izjave da riječima ne mogu dočarati ono što su u srcu doživjele.
Crkva je mjesto na kojem bismo trebali susresti Krista. On nam dolazi na različite načine: kroz sakramente, liturgiju, Sveto pismo, ali i kroz bratsku povezanost i ozračje koje vlada u zajednici. Tragajmo za Kristom, osobito u došašću, ali trudimo se i mi biti oruđe u Kristovim rukama po kojem će drugi doći bliže k njemu.
