Arhiv tekstova

Taman kad su dužnosnici hrvatske zajednice počeli javno govoriti kako se manjinska situacija u Srbiji stabilizirala i kako je međunacionalnih incidenata osjetno manje, te da protuhrvatskih već dulje vremena nije bilo, vrag se sjetio da bi opet mogao zaviriti u našu avliju. Vijest o anonimnim telefonskim prijetnjama djelatnicima »Hrvatske riječi«, ali i grafiti mržnje na zidovima Doma kulture, jednog kafića i jednog poduzeća u Tavankutu, brzo su ispuhali balon optimizma koji se izgleda ipak nerealno i prebrzo napuhavao. Naravno da sada ne treba od muhe praviti slona, ali ne vrijedi niti čekati da muhi odjednom počne rasti surla. 

Obistinjuje se ono na što su mnogi još davno upozoravali – nekažnjeno djelo ohrabruje počinitelja i nagoni ga na još i još. Osjećaj moći, koji svakom huliganu i pijanoj spodobi ulijeva saznanje da za počinjenu prljavštinu neće odgovarati, ponovno se probudio u glavama primitivaca i prijeti povratkom na nedavno vrijeme kad se o ovim stvarima ne baš ugodno govorilo u Bruxellesu i drugim europskim centrima.

Zabrinjavajuća vijest stigla je i iz Zagreba, samo dan i pol nakon posljednjeg prostačkog i prijetećeg bombaškog telefonskog poziva novinarima i uposlenicima »Hrvatske riječi«. Jesu li razbijeni prozori na zgradi Srpskog kulturnog društva »Prosvjeta« u glavnom gradu Hrvatske neka vrsta bizarnog odgovora na provokaciju iz Subotice, ili samo izolirani eksces tamošnjih luđaka? Iskreno se nadamo da su i jedan i drugi i treći događaj samo osobna iskaznica neiživljenih i nedoživljenih probisvijeta koje su odgajali isti takvi roditelji. U protivnom, spirala bi mogla učiniti svoje, postupno ubrzavajući i uvlačeći u vrtlog sve veći dio polako oporavljanog, ali još uvijek nedovoljno izliječenog društva. 

Država, koja doista čini puno kako bi raskrčila gusto šipražje na kozjim stazama do Europe, svakako neće dozvoliti da ta spirala uzme maha, jer to više nije isplativo. Pripadnici manjina puno su puta do sada pokazali da svojom organiziranošću i primjerenom lojalnošću mogu pomoći državi da njena slika u svijetu bude bolja, no i država mora uraditi svoje. Samo su dvosmjerne akcije učinkovite, jednosmjerne obično ne vode nikud.