Arhiv tekstova
In memoriam: Diego Armando Maradona
Adios Diego
Srijeda, 25. studenoga, zauvijek je »izvela iz igre« po mnogima najboljeg nogometaša svih vremena, Diega Armanda Maradonu. Preminuo je u svom domu u Tigreu, nepunih mjesec dana (30. listopada) nakon svoga šezdesetoga rođendana. U svojoj igračkoj karijeri nosio je majice Argentinos Juniorsa, Boca Juniorsa, Barcelone, Napolija, Seville, Newells Old Boysa i na koncu ponovno Boca Juniorsa. Od aktivnog igranja se oprostio 1997. godine i započeo je trenersku karijeru u kojoj je najvažniji posao obavljao kao izbornik Argentine (2008. – 2010.).
Hrvatska riječ je u lipnju 2005. godine objavila kraći ekskluzivni intervju koji je Maradona, tijekom posjeta Novom Vinodolskom (teniski turnir veterana), dao njenom izvještaču. U znak počasti prema preminuloj nogometnoj legendi, čiji prerani odlazak oplakuje cijeli sportski svijet, tekst razgovora prenosimo u cijelosti.
Vaš dolazak na ovaj turnir, uz sudjelovanje na humanitarnom nogometnom susretu, povezuje se i s Vašim hrvatskim korijenima.
Jedan moj djed potječe upravo iz ovih krajeva, neposredno u blizini Novog Vinodolskog, 20-ak kilometara odavde. Došao sam vidjeti je li mi je što »ostavio« (smijeh).
Mnogi se još uvijek živo sjećaju Vašeg gostovanja u Hrvatskoj 1994. godine, kada ste, u sklopu priprema za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Americi, odigrali posljednju utakmicu u Zagrebu upravo protiv najbolje selekcije domaćina. Čega se sjećate u svezi tog povijesnog susreta za Hrvatsku?
Vrlo dobro se sjećam tog susreta u Zagrebu. Bilo je 0:0, a mi (Argentina) smo igrali vrlo oprezno, jer nismo željeli da se netko ozbiljnije ozlijedi, s obzirom da nam je to bila posljednja provjera prije odlaska na SP u Americi. Bila je to jedna lijepa i prava prijateljska nogometna utakmica.
Koje biste hrvatske nogometaše mogli izdvojiti?
Prije svih to su Boban i Šuker s kojim sam i igrao skupa u Sevilli, ali znam još dosta dobrih i kvalitetnih nogometaša iz ove zemlje protiv kojih sam igrao tijekom svoje aktivne igračke karijere.
A, Tomislav Ivković, vratar, koji Vam je »uhvatio« dva penala?
Sjećam se i Tome (smijeh), pogotovo onog susreta na Svjetskom prvenstvu 1990. kada smo prošli Jugoslaviju nakon boljeg izvođenja penala.
Po završetku aktivnog bavljenja nogometom ostali ste u bliskoj vezi s Vašim sportom. Postoji li mogućnost da u bliskoj budućnosti preuzmete neki klub kao trener?
Mogu samo reći da postoje neke naznake i razgovori u svezi s tim, ali ne mogu ništa više od toga reći.
Kakvi su Vam planovi i želje, neovisno od nogometa, za bližu budućnost?
Jedino bih želio da me služi zdravlje, jer ono je važnije od svega na ovom svijetu. A što se tiče svega ostalog, vidjet ćemo.
Poznato je da u Vašem domu u Buenos Airesu igrate tzv. obiteljske nogometne susrete na kojima igraju članovi Vaše uže i šire obitelji. O kakvim je susretima zapravo riječ?
U sklopu moje kuće nalazi se nogometno igralište na kojemu igramo »obiteljske« susrete i mogu vam reći da su u pitanju vrlo »tvrdi« i teški mečevi na kojima nema popuštanja, igra se poprilično »muški«. Maradone ne vole gubiti…
Posljednji pozdrav
Na veliku žalost svih svojih fanova, Diego Armando Maradona se zauvijek preselio na nebeske terene i priključio se brojnim upokojenim velikanima najljepše i najvažnije igre ovoga svijeta. Njegove nogometne majstorije i vještina baratanja kožnatom loptom ostali su zabilježeni na snimkama brojnih klupskih i reprezentativnih susreta. Pa i njegova čuvena ruka, kojom je postigao pogodak protiv Engleske u četvrtfinalu SP-a u Meksiku 1986. godine, ali i fenomenalni gol u istom susretu kada je pretrčao polovicu terena, predriblao nekoliko protivnika i zabio za pobjedu od 2:1. Najbolji nogomet je igrao u Napoliju (1984. – 1991.), kome je darovao dva naslova prvaka Italije, kup Italije i naslov pobjednika Kupa Uefa. Svjetski nogomet ima danas Lea Messija i Christiana Ronalda, ali nema više Maradonu...
D. P.
