Arhiv tekstova
Pričam ti priču
Već kao klinac jako sam volio priče, bajke i mitove, naročito grčke. S deset godina uspio sam pročitati, naravno za omladinu pripremljenu, skraćenu Ilijadu i Odiseju. Najomiljeniji junak bio mi je Odisej zbog mudrosti i lukavosti. Nedavno sam čuo jednu vrlo interesantnu, po meni mudru, pričicu, koju sada želim podijeliti s vama. »Istina je hodala među ljudima od jedne skupine do druge, govorila je njima, ali nitko ju nije htio slušati. Dogodi se tako da je, držeći govor grupi ljudi, opazila jednog čovjeka odjevenog u šareno odijelo. Kada su svi ljudi otišli, samo je on ostao. Istina mu priđe i upita: ‘Tko si ti?’. On odgovori: ‘Ja sam Priča!’. Istina ga upita: ‘Zašto me ljudi ne žele slušati?’. Priča kaže: ‘Pogledaj se, gola si i ružna, ljudi te ne žele vidjeti. No, dat ću ti par mojih odjevnih stvari, da budeš privlačnija’. I od tog doba Istina hoda među ljudima, odjevena u šarenu odeždu dobijenu od Priče«. Upravo su me nedavni aktualni događaji inspirirali da vam pričam Istinu, koja je odjevena u šarene krpe Priče. Zato postoje različite verzije. Ovu priču sam naslovio:
Od primirja do mira?
Kada mi je rečeno da moram ranije završiti feljton zbog toga jer je u srijedu, 11. studenoga, državni praznik, osjećao sam se »neobaviješteno« kao nekadašnji naš predsjednik. Ni blagu predstavu nisam imao zašto taj dan praznujemo. Naravno, krenuo sam u potragu, i saznao sam da toga dana slavimo »primirje u prvom Svjetskom ratu«. Ovaj datum je 2012. godine proglašen državnim praznikom. Pitao sam se zašto je to bitno za Srbiju?! Sjetio sam se da se na peronu subotičkog željezničkog kolodvora nalazi jedna mramorna ploča skromne dimenzije (60x50cm) na kojoj ćiriličnim pismom piše: »Dolazak srpske vojske 13 novembar 1918 Oslobođenje« (bez ikakve interpunkcije). U literaturi »Javni spomenici opštine Subotica« piše o ovoj ploči da je »postavljena 1938., uništena 1941., obnovljena 13. 11. 1992.«. Spomen-ploča je izvedena od aranđelovačkog mramora s uklesanim, već citiranim, tekstom. Naknadno je dodana mesingana ploča s tekstom (ćirilično pismo, sva su slova velika): »originalnu ploču su uništili mađarski okupatori 1941. Subotica 13. 11. 1992. JŽTP Beograd«. Ono što odmah upada u oči, srpska vojska je za vrijeme primirja u pokretu. Ovu priču još komplicira činjenica da je 13. studenoga 1918. u Beogradu usvojena Vojna konvencija, koja je odredila demarkacijsku crtu između zaraćenih strana. Po toj konvenciji u gradovima na liniji Subotica – Baja – Pečuh ne mogu biti stacionirani mađarski vojnici. Znači, istog dana Vojne konvencije srpske trupe su već stigle u Suboticu. Ja u to sumnjam. Naime, originalna ploča je postavljena tek 1938., vjerovatno iz političkih razloga, kada je izbijanje II. svjetskog rata bilo skoro izvjesno, a tadašnja Mađarska se priključila silama osovine, Njemačkoj i Italiji, i vodila je revizionističku politiku, tražeći povratak teritorija koji su joj oduzeti Trijanonskim mirom. Istovremeno, tadašnja vlada Kraljevine Jugoslavije je najvrjednije pogone, npr. novu tvornicu za proizvodnju plavog kamena tvornice Zorka, preselila u Šabac. Tako, u trenutku postavljanja ploče, »oslobođenje« je već zvučalo pomalo cinično, jer se država pripremala za eventualno povlačenje. Drugo je pitanje zašto je ta ploča obnovljena kada je u već rasplamsalom ratu počelo raspadanje SFRJ!? Kako narodna poslovica veli: »dok nekome ne svane, drugome ne smrkne«. Da pogledamo kako se raspala nekad moćna monarhija.
Raspad Austro-Ugarske
Koncem listopada 1917. godine, a u Rusiji 7. studenoga (po julijanskom kalendaru 25. listopada) izbila je socijalistička revolucija, nakon koje nova sovjetska vlast traži primirje i inicira mirovne pregovore. Pobjeda socijalističke revolucije inicirala je radničke štrajkove i oružane pobune u raznim zemljama Europe, ali najviše u Njemačkoj. Sljedeće još ratne godine, u K und K monarhiji, napose u studenome, događaji su se odigravali filmskom brzinom. Iz državnog zajedništva prvo se izdvojila Češka 28. studenoga (Slovaci su se kasnije pridružili), Češku su sljedećeg dana slijedili Hrvatska, a potom i Bosna-Hercegovina. Oni su se udružili u (prvu) Kraljevinu SHS, koju nije nitko priznao, naravno ni Srbija. U Budimpešti je 30. i 31. listopada izbila građanska demokratska revolucija, nakon koje je 16. studenoga proglašena prva Mađarska Narodna Republika, na čelu s Mihá-lyem Károlyijem (zvali su ga Crveni grof). Također te godine, 1. prosinca, proglašena je nova Kraljevina SHS, u koju se priključila i Srbija, naravno s vodećom ulogom. Kao pobjednička zemlja, koja je poslije ubojstava u Skupštini i uvođenja šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra I. 1929. godine, proglašena Kraljevinom Jugoslavijom. Mnogi povjesničari misle da se izbijanje II. svjetskog rata devetnaest godina nakon potpisivanja Trianonskog mira dogodilo upravo zbog nezadovoljstva najprije Njemačke ovim mirom. Znači, primirje vodi ka miru, mir vodi u ponovljene sukobe. Mi živimo poslije Daytonskog mira i Kumanovske konvencije. Opet se čuju glasovi nezadovoljstva stanjem u našoj regiji. Opet Istina hoda okolo odjevena u šarenu odjeću Priče. Pitanje je samo tko je pripovjedač.
