Arhiv tekstova
Bdijte!
Započinje vrijeme došašća, vrijeme radosnog iščekivanja proslave Isusovog rođenja. Ono je i vrijeme koje nas želi upozoriti da dok smo na zemlji trebamo iščekivati drugi Isusov dolazak i za njega se pripremati. Na to nas više puta upozorava liturgija adventa kroz misna čitanja. Zato se smisao ovoga vremena, kao i cijelog kršćanskog života, može svesti na kratak Isusov poziv: »Bdijte!« (usp. Mk 13,33-37).
Cijeli život bdjeti
Već je i nekoliko nedjelja prije početka došašća Isus u evanđeljima kroz različite prispodobe upozoravao na budnost i pripravnost, a sada nastupa liturgijsko vrijeme koje nas želi na to potaknuti. Bog nudi spasenje koje čovjek mora prihvatiti, ali dovršetak toga spasenja je u budućnosti, a prihvaćanje se događa sada. Prihvatiti spasenje znači marljivo raditi, truditi se, umnožiti primljene darove, čuvati povjereno blago, gospodariti, ali uvijek sa sviješću da će jednom za svoja djela polagati račun. Isusov učenik ne smije biti ni neodgovoran ni sebičan, nego uvijek svjestan da je sve što posjeduje Božji dar, koji ne smije upropastiti, ali ni sebično iskoristiti nego ga staviti u službu drugima. Upravo to znači bdjeti.
Bdijenje i pripravnost nisu samo obilježje jednog liturgijskog vremena, oni trebaju obilježiti cijeli kršćaninov život. I cijela se biblijska poruka čovjeku može sažeti u tu jednu kratku riječ: »Bdij!«. Čovjekov život je po svojoj prirodi usmjeren na različite vrste očekivanja, no to su uglavnom očekivanja vezana za ovozemaljsko, vezana za ljudska obećanja. Ona ne moraju završiti razočarenjem, iako se to često dogodi, no ona nemaju nikakvu duhovnu korist. Naprotiv, previše ovozemaljskih očekivanja i usmjeravanje života na njih, učini da zaboravimo na ono jedino važno očekivanje, a to je susret s Bogom. Isus nas prve nedjelje došašća upozorava da ne znamo kada će se taj susret dogoditi, stoga moramo stalno biti pripravni: »Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe« (Mk 13,35-36). Ljudski je problem što odgađa svoju budnost i pripravnost, jer susret s Gospodinom smješta u daleko u budućnost, te mu se čini da ima vremena posvetiti se ovozemaljskim očekivanjima.
Poruka evanđelja prve nedjelje adventa je da je cijeli čovjekov život advent, jer je usmjeren na budućnost, na susret s Gospodinom. Bog stalno ide čovjeku u susret, a čovjek, koji bdije u vjerskom smislu, također kreće u susret Bogu i prihvaća ponuđeno mu spasenje.
Stvoreni smo za vječnost
Započinje vrijeme došašća, možda najneizvjesnije koje smo doživjeli. Ne znamo što će biti s pandemijom koja i dalje hara svijetom, kakve nas nove mjere očekuju, niti hoćemo li se možda i sami zaraziti ovim virusom. Čovječanstvo je život usmjerilo prema tom problemu koji ne zna riješiti. I vjernici, kao i svi ostali, žive u iščekivanju zaustavljanja pandemije i vraćanja normalnom životu. No, nemojmo biti kao svi ostali, nemojmo svoja iščekivanja vezivati za ljudske probleme i ljudska rješenja, nego za Boga koji je na Nebesima. Što god da se događa u svijetu ili oko nas, živimo za susret s Kristom, budni budimo u vjerskom smislu, a sve ostalo stavimo u Božje ruke. Naša vjerska budnost izraz je naše suradnje s Bogom, a ako smo zaspali, Bog ne može na nas računati kao na svoje suradnike.
Na ovome svijetu sve je prolazno, zato ne dopustimo da nas prolaznosti ometu u našem bdijenju za vječnost. Nemojmo strahovati samo za ovaj život nego svoje misli usmjerimo na to što ćemo pred Boga donijeti kada se s njim susretnemo. Vrijeme susreta određuje on, zato ne znamo hoće li biti uskoro ili ne, samo znamo da susret ne možemo izbjeći. Pred njega nećemo moći donijeti ništa osim svojih dijela, koja će svjedočiti o našoj budnosti.
Stoga, neka nam u ovo došašće, snažnije nego ikad, odzvanja u ušima Isusov »Bdijte!«. Neka po našim djelima svijet može u nama prepoznati Isusove učenike. Nemojmo biti previše zabrinuti za zemaljsko, okrenimo svoj pogled prema vječnosti, jer smo za vječnost stvoreni. Zato neka početak ovogodišnjeg došašća bude početak našeg novog načina života, onog koji je okrenut vječnosti, a sve ostalo stavlja u Božje ruke i u njega se čvrsto pouzdaje.
