Arhiv tekstova
Ljudevit Vujković Lamić stariji – Moco
Lijepo sačuvana fotografija iz obiteljske kolekcije vrijedan je materijalni dokaz o nastajanju i razvijanju atletike na ovim našim sjevernobačkim prostorima. Na njoj je negdje koncem dvadesetih godina prošloga stoljeća, u punoj atletskoj opremi na stadionu Bačke, fotografiran Ljudevit Vujković Lamić stariji, opće poznatiji po svom nadimku Moco. Otac suvremene subotičke atletike, koji je kraljicu sportova promovirao isprva kao uspješni natjecatelj i šampionski trkač srednjih pruga, a potom kao sudac i neumorni sportski djelatnik.
Životopis
Ljudevit Vujković Lamić stariji rođen je 12. kolovoza 1907. godine u srednje imućnoj obitelji koja je imala kuću u Keru, dijelu Subotice oko crkve sv. Roka, ali ga je strašna kob Prvog svjetskog rata rano ostavila bez oca Roke koji je poginuo na istočnom ratištu u Galiciji. Osnovnu školu završio je u Kerskoj školi, a potom i Državnu mušku gimnaziju nakon koje je upisao Pravni fakultet u Zagrebu. Nažalost, smrću njegova djeda koji je bio glavni financijer akademskih studija, bio je primoran vratiti se u rodni grad i nastaviti studij na ovdašnjem fakultetu. Niti iz drugog pokušaja nije uspio okončati studiranje pravne znanosti, ali ovoga puta je krivac bila atletika i stalno zaposlenje u Gradskom poglavarstvu koje je dobio sredinom 1932. godine. Ipak, uporan i radan kao vrhunski sportaš nije se predavao i konačno je 1955. godine, uz aktivnu radnu službu u Narodnoj banci, uspio stići na svoj akademski cilj - diplomiranjem na Ekonomskom fakultetu u Subotici. Do odlaska u mirovinu 1969. radio je na bankarskim poslovima kreditiranja i poziciji financijskog inspektora u gospodarstvu.
Atletika
Prije gotovo stotinu godina, danas već jako davne 1923. godine, mladi Vujković Lamić je kao talentirani šesnaestogodišnji nogometaš otišao s prvom momčadi NK Bačka u Zagreb na proslavu 20-godišnjice NK HAŠK. Šetajući gradom u jednoj knjižari je vidio knjigu Moderna atletika, kupio ju od džeparca namijenjenog za dodatnu prehranu i nepovratno se zaljubio u »kraljicu svih sportova«. Iz glavnog grada Hrvatske se vratio kao budući atletičar ,jer je sve svoje sportske potencijale odlučio usmjeriti na razvoj u novootkrivenom sportu. Tjelesna predispozicija i čvrst karakter, uz višemjesečni samostalni trening rukovođen instrukcijama iz atletskog udžbenika, ubrzo su urodili plodom. Isprva je uspio nagovoriti nekoliko viđenijih Bačkinih nogometaša da mu se pridruže u trkačkim disciplinama, ali i da pomognu u organiziranju prvoga lakoatletskog mitinga, 15. kolovoza 1924. godine na stadionu pokraj Somborske kapije. U svojoj prvoj službenoj utrci, na stazi dugoj 1500 metara, sedamnaestogodišnji Moco je zauzeo drugo mjesto s vremenom 4 minute i 58,9 sekundi i osvojio svoj prvi sportski trofej – kolajnu za drugo mjesto. U godinama koje su slijedile Ljudevit Vujković Lamić stariji je izrastao u velikog atletskog šampiona srednjih pruga, osvajajući brojna natjecanja najviše sportske razine na kojima je sudjelovao. Izdvojimo primjerice njegov prvi veliki naslov 1925. godine na Cross country prvenstvu Vojvodine u utrci na 4.500 m i naslov momčadskog prvaka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca za 1928. godinu u majici zagrebačkog HAŠK-a za koji je nastupao tijekom studija u Zagrebu i još mnogo osvojenih utrka tijekom aktivne natjecateljske karijere. Ipak jedna utrka, održana 5. srpnja 1929. godine, ostat će posebno podcrtana i po svojoj grandioznosti zauvijek upamćena kao vjerojatno najveći domet njegovog osobnog bavljenja atletikom. Pred 80.000 gledatelja na stadionu Strahov u Pragu, tadašnji predsjednik subotičkog ogranka hrvatskog katoličkog orla, popularni Moco je stazu utrke na 3.000 metara istrčao u vremenu 9 minuta i 37,4 sekunde, vodeći od samoga njenoga početka sve do ulaska u cilj kao šampion svjetskog prvenstva katoličkih tjelovježbača. Predsjednik Čehoslovačke Republike Tomaš Masarik osobno mu je uručio pobjednički pokal i diplomu.
Trenerski poziv
Pored atletike, Ljudevit stariji se još nekoliko godina aktivno bavio i nogometom, a potom se u oba sporta prihvatio i trenerske uloge. U Bačkoj je trenirao mlade nogometaše i perspektivne atletičare od kojih je jamačno najpoznatiji Jovan Mikić Spartak, višestruki državni prvak, balkanski rekorder u troskoku i skoku u vis i sudionik Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine.
D. P.
