Arhiv tekstova

Vremena snena, vremena stara,

širokim drumom čopori krava,

za njima frula govedara,

pod njima laka vene trava.

 

Vremena lijenja, vremena stara,

u bagrenjaku Šarov spava,

u podne puca bič pudara,

puca mi srce, puca mi glava.

 

Vinogradi plavi

k’o izvori vina

šapuću mi nijemu

poemu 

godina. 

 

Pitaju me: gdje je

ono staro društvo

što je bekrijalo

pod granatim ruštom?

 

 

 

Ilija Žarković rođen je 1947. godine u Golubincima. Gimnaziju završava u Staroj Pazovi, a zatim apsolvira jugoslavensku književnost i srpskohrvatski jezik u Sarajevu i Beogradu. Sve vrijeme bavi se glazbom. Komponira tamburašku glazbu, voditelj je tamburaškog odjela pri HKPD »Tomislav« u Golubincima.

Kao student objavljivao je humoristične priloge u »Ježu« i »Veselom svetu«. Prvu samostalnu zbirku pjesama »Lice ravnice« objavio je IQ media Beograd 1996. godine.

Na Tjednu vojvođanskih Hrvata u Zagrebu primljen je u Društvo književnika Hrvatske.

Nekoliko njegovih zbirki poezije čeka na objavljivanje, a svoje stihove piše na hrvatskom i srpskom jeziku.

Sudjelovao je na prvom i drugom susretu pjesnika Lira naiva.