Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Kristovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta

Crkvena godina završava svetkovinom Krista Kralja. Ova svetkovina je znakovita, jer nas, prije nego uđemo u pripremu za Božić, želi podsjetiti tko je Krist doista i što, kao kralj, od nas očekuje.

Okrunjen trnjem doći će u slavi

Da je Krist drugačiji od ovozemaljskih kraljeva lako se može uočiti. Evanđelja o njemu kao kralju govore na dva, u prvi mah, potpuno suprotna načina. Međutim, ta dva naizgled suprotstavljena prikaza Krista Kralja imaju mnogo dodirnih točaka, koje usmjeravaju kršćanski život.
Na jednoj strani evanđelja nam govore o čovjeku okrunjenom trnovom krunom, izbičevanom i ismijanom, kojega vojnici izruguju, a narod želi otjerati u smrt. To je onaj čovjek za kojega prorok govori da je čovjek boli. Pilat će ga ironično staviti pred narod: »Evo kralja vašega!«, a oni će bijesno vikati »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Optužen je da se pravio kraljem, te tako bunio narod, a oni koji su željeli njegovu smrt nisu znali da u smrt guraju pravog kralja, ali drugačijeg od bilo kojeg ljudskog poimanja kraljevanja. Kada ga je narod jednom zgodom htio zakraljiti, on im je umakao, a na Pilatovo pitanje je li on kralj, odgovorio je: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta«. Dakle, nije zanijekao, nego je otkrio pravu istinu. Obogaćeni ovim znanjem, već njegovi suvremenici su mogli shvatiti da njegovo kraljevstvo, iako nije od ovoga svijeta, ono je za ovaj svijet. Njegovim dolaskom ono se počelo ostvarivati u svijetu, a svoje konačno dovršenje imat će na kraju vremena, kada on, Kralj, ponovno dođe u slavi, o kojoj govori ovonedjeljno evanđelje (usp. Mt 25, 31-46). Tada će preuzeti ulogu suca. No, suditi neće prema zakonima ovoga svijeta, jer naša mjerila ne vrijede u njegovu kraljevstvu. I sve što ovozemaljski kraljevi i velikaši cijene za njega nema nikakve vrijednosti. Prva mjesta se kod njega ne osvajaju novcem i silom, nego poniznošću i služenjem. Zato će, kada on dođe, mnogi prvi biti posljednji, a posljednji prvi. A on sam poistovjećuje se s najmanjima i najslabijima: »Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25,40).
Život po Kristovim mjerilima

Krist Kralj čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta, kojega je ovaj svijet ponizio, odbacio i ubio, doći će na kraju vremena suditi svijetu. Kriteriji po kojima će suditi nisu tajni, on nam ih jasno otkriva i daje nam priliku da po njima živimo.
On će, kada bude ponovno došao u slavi, sabrati sve ljude, točnije sve narode, te ih podijeliti na dvije strane, sebi s desna i s lijeva. Jedini kriterij za podjelu bit će: »ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni« (Mt 25,35). Dakle, koji su tako činili ići će na jednu stranu, a koji nisu na drugu. Vrlo jasno i jednostavno. Evanđelje piše kako su se i jedni i drugi zapitali kada se to Isus našao u ovim situacijama, a oni mu jesu ili nisu pomogli. Kao odgovor on se poistovjećuje s najmanjima i najslabijima.
Dakle, podjela koju će Krist Kralj napraviti na kraju vremena, neće biti ni po nacionalnosti, ni po bogatstvu, moći i položaju, niti po sposobnosti ulizivanja, bogaćenja i manipuliranja. To su sve kategorije koje cijene ovozemaljski vladari, a za Isusa su bezvrijedne, čak nepoželjne. On će čovjeka suditi prema njegovim djelima, prema onome što nosi u srcu, prema ljubavi koju je imao za one ljude koje je na svome životnom putu susretao. Ovi kriteriji za ulazak u Božje kraljevstvo su nastavak Isusovih prispodoba o budnosti i pripravnosti.
Često selektivno pristupamo ljudima, pravimo podjele, kao što ih pravi ovaj svijet. Prema mnogima smo ravnodušni, nezainteresirani za patnje i probleme drugih. Politika svijeta je »gledaj svoja posla«. No, to nije politika Božjeg kraljevstva. Krist Kralj nas upozorava da ćemo se naći na strani na kojoj ne želimo, ako tako budemo živjeli. Kršćani su uvijek bili poznati po svojoj ljubavi i dobročinstvima. A moderni kršćani nisu neki drugi, nego mi. Zato i mi danas trebamo živjeti tako da budući naraštaji mogu u nama pronaći uzore dobročinitelja i onih koji su imali ljubavi za sve, posebno za odbačene, kao što je imao i Isus. Ne traže se od nas velika djela, rijetko da se za to nekome pruži prilika, traže se mali znaci ljubavi, mala djela koja nekom znače mnogo, traži se da imamo savjest osjetljivu za bližnjeg i da ljubav Bogu iskazujemo ljubeći svakoga tko se našao na našem putu.
 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay