Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Dvorac u srcu vinograda

Uvod kao opomena

Među fotografijama koje objavljuju ljudi koje poznajem, manje ili više, a koje objavljuju na društvenim mrežama, osvanula je fotografija na kojoj je taj momak, kojeg vrlo slabo poznajem, sa svojim ubijenim plijenom, a plijen je bio medvjed. Na fotografiji je nasmijano lice te osobe, tijelo u nekoj zadovoljnoj pozi, nonšalantno oslonjeno na pušku iz koje je, pretpostavljam, ubijena životinja, a ispred njega je prostrto tijelo mrtvog medvjeda kako bi se vidjela njegova puna veličina. Radnja se odvija u Bosni, koliko zaključujem u jednom od komentara. Osim nekoliko nacrtanih tužnih ikonica smajlija koji plaču, svi ostali komentari su bili u stilu čestitanja na plijenu i bodrenja u stilu »bravo, majstore«, »kralju«, »care«... Iskreno, nemam komentar. Imam samo jedno veliko pitanje zašto, veliki znak uzvika i veliki znak pitanja čovjeku. 
E tako, sada kada sam na glas zaključila kakvi su ljudi oko nas, što ih čini sretnima i zadovoljnima, a što mene uznemirava, mogu nastaviti s pričama o predjelima u koje bježim, makar na fotografijama i koji me, u ovo ludo vrijeme, vesele i ispunjavaju. Na ovotjednom repertoaru je Cochem, bajkoviti grad okružen vinogradima. 
Da Njemačka ima prelijepu prirodu prvi put sam shvatila prije samo nekoliko godina kada smo s drugarom išli na putovanje u Wülfrath i tom prilikom vozili bicikle nestvarno lijepim stazama. Osim par gradića koje smo tada obišli, Njemačku sam upoznavala samo u emisijama, svojim internet istraživanjima i evo sada kroz novi hobi promatranja fotografija. Ovog puta je do mene došla fotografija dvorca u Cochemu, i to snimljena iz zraka tako da vam se zavrti u glavi od masivnosti, položaja i ljepote prirode. Fotografija je u nekim jesenskim bojama i savršeno se uklapa u ovo doba godine, ali je zaštićena autorskim pravima, pa je nisam mogla podijeliti. No, neće je biti teško naći na internetu. I prije nego nastavim priču o dvorcu i gradiću, ne brinite, neću sada svakog tjedna pisati o dvoricma, ovo je slučajno ispao ovakav niz.

Bajka na rijeci Mozel

Najprepoznatljivija znamenitost grada je svakako veliki dvorac, veličanstveni Reichsburg, smješten na strmoj litici, visoko iznad grada odakle dominira krajolikom. Mnogo osjetljivih šiljastih kula, bitnica i orila ostavljaju dojam tipičnog dvorca iz bajke, jer je to jedan od rijetkih dvoraca u Njemačkoj koji je 1868. godine obnovljen u svom izvornom stilu, nakon što su ga Francuzi potpuno uništili u 16. stoljeću. Dvorac se prvi put spominje 1130. godine i od tada ga upotpunjuje impresivni pogled na dolinu Moselle s prelijepim šumama, livadama, poljima i vinogradima, ali i stari dio grada.
Jednako interesantna priča, ali novijeg datuma, je priča o bunkeru Bundesbanke, koja se uvrštava u vrlo interesantne znamenitosti. Ova banka je za vrijeme Hladnog rata strahovala da bi mogla ostati bez novca, pa je u tu svrhu izgrađen sustav bunkera veličine 1.500 četvornih metara, a dužina hodnika je dostizala 300 metara. Postoji priča da je u bunkeru čuvano 15 milijardi njemačkih maraka. Postojale su i tajne prostorije u kojima bi oko sto ljudi moglo preživjeti oko dva tjedna.
Sam grad Cochem je prizor koji vrijedi vidjeti, ne samo zbog uskih ulica i uvijenih sokaka, obnovljenih kuća s drvetom s tipičnim krovovima od škriljevca, historijske pijace, već i zbog srednjovjekovnih gradskih vrata, crkava i zidova. Zidine koje su nekada štitile grad su veoma dobro očuvane, uključujući i tri od četiri gradske kapije, koje su se vremenom stopile u novije građevine. Najveća od tri kapije grada je Endertor iz 1332. godine, koji je kroz stoljeća služio i kao zatvor za odmetnike malog grada.
Uz ispriku mnogim atrakcijama koje nisam spomenula ovog puta, a koje čine gradić Cochem, posebnu bih pažnju posvetila dolini Moselle. O njenoj lјepoti svјedoči i pisanje rimskog pjesnika Auzonija, a nama je danas moguće prošetati stazama kojima su prolazili Rimljani priјe više od 1600 godina. Zato i ne čudi što je planinarenje veoma popularna aktivnost, jer malo tko može odolјeti prekrasnoj prirodi koju prate priče o stoljetnoj povijesti.
O vinogradima i vinima pričekat će susret s mještanom, jer, kako kažu, putopisi mnogo vole ugostiti i ispričati, uz čašu vina, interesantnu priču zašto su njihova vina bolja od drugih.
Gorana Koporan

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay