Arhiv tekstova
Dvostruka državna prvakinja
Dvadesetjednogodišnja Ivana Vilim prva je somborska biciklistkinja s dvostrukom titulom prvaka države u seniorskoj konkurenciji. Uz posvećenost sportu Ivana ne zanemaruje ni obveze na fakultetu, pa je prve dvije godine studija završila s prosjekom iznad devet. Sportskih sklonosti imaju i Ivanina braća Ivan (16) i Matej (14). Majka Silvija i otac Zdenko najveća su im potpora i najodaniji financijeri.
Sportaši od školskih dana
Najveće uspjehe u sportu za sada bilježi Ivana. Seniorska je reprezentativka Srbije u biciklizmu, a dobri poznavatelji ovoga sporta predviđaju joj vrlo lijepu budućnost. Članica je S-tima iz Sombora, trenutačno jednog od najboljih biciklističkih klubova u Srbiji. Na nedavno održanom Prvenstvu Srbije u Kraljevu natjecatelji njezinog kluba osvojili su šest medalja, od kojih su čak pet najsjajnije. Najuvjerljivija u konkurenciji seniorki bila je upravo Ivana Vilim. Pobjedom u Kraljevu postala je prva somborska biciklistkinja s dvostrukom titulom prvaka u seniorskoj konkurenciji. Jednako je uspješna i na osobnom planu. Studentica je treće godine medicine na sveučilištu u Novom Sadu. Bez obzira na brojne obveze u sportu, u prve dvije godine studija medicine prosjek ocjena joj je viši od devet. Ponosni roditelji napominju da je za sve ovo zaslužan kućni odgoj.
»Svoju djecu, za razliku od mnogih današnjih roditelja, nismo odgajali pod staklenim zvonom. Odmalena smo ih nastojali pripremiti za život, koji ih zasigurno neće maziti. Od djetinjstva smo ih učili što su njihova prava, ali smo im stavljali do znanja da, ukoliko se žele pozivati na njih, moraju imati i neke obveze i redovito ih izvršavati. Na našu veliku radost, svo troje su takav način života bespogovorno prihvatili. Sada imaju fantastične radne navike i mislim da upravo stoga i postižu ovako lijepe rezultate«, kaže otac Zdenko.
A kako je sve počelo, ispričale su nam pripadnice ljepšeg dijela obitelji.
»Prije početaka u biciklizmu trenirala sam plivanje, moj tadašnji trener usporedo je trenirao i biciklizam. Tih godina je osnovan i moj biciklistički klub. Na inicijativu dvojice trenera na hipodromu su organizirane utrke za djecu školske dobi i to je bila biciklistička liga Školarac. Sudjelovala sam na utrkama od 5. do 8. razreda. Tada je važilo pravilo da se najboljih troje u svakoj kategoriji plasira na državno prvenstvo. Plasirala sam se, pa sam pobijedila i tamo. No, sve dvojbe sam riješila i za ovaj sport sam se definitivno opredijelila tek skoro godinu dana nakon te pobjede. Sve je za mene bilo novo i zanimljivo. Do tada se s ovim sportom nisam susretala, a imam dojam da ogromna većina ljubitelja sporta prema biciklizmu ni danas apsolutno nemaju afiniteta«, kaže Ivana.
»Ivana se potpuno isprofilirala. I sama je shvatila da u sportu danas nema velikih uspjeha ukoliko mu nisi stopostotno posvećen. Prošlo je vrijeme svestranosti. Prije nekoliko godina oprobala se i u triatlonu, pa je i u tom sportu nekoliko puta bila državni prvak u svojoj dobnoj kategoriji. Nakon puno razmišljanja i obiteljskih razgovora, Ivana se opredijelila za biciklizam i medicinu i za sada je vrlo uspješna na oba polja«, dodaje majka Silvija.
Reprezentativka na samofinanciranju
Ivana je u biciklizmu na putu slave, pa ipak je ostala ona skromna i ljubazna djevojka, kakvu je oduvijek poznaju svi iz najbližeg okruženja. Nisu ju ponijeli ni najnoviji uspjesi, na njih gleda vrlo realno.
»Kako su ove tri državne titule osvojene u seniorskoj konkurenciji, smatram ih svojim najvećim dosadašnjim uspjehom. Bilo je tu i balkanskih medalja, ali su one osvojene u kadetskim i juniorskim kategorijama. Iza tih uspjeha stoji jako puno rada i odricanja, te velika podrška kluba i obitelji. Najteže mi je bilo uskladiti sportske i školske obveze, pa tu negdje još ubaciti i druženja s prijateljima. No, sve je moguće ukoliko se nešto odista voli i ukoliko čovjek dobro rasporedi vrijeme«, kaže Ivana.
Sve to nije utjecalo da ju sugrađani prepoznaju na ulici.
»Ma, nije to ni toliko bitno. Kao i u ostalim segmentima društva, do erozije je došlo i u sportu. Žalosno je da ulica prepoznaje svakog nižerazrednog nogometaša, rukometaša ili košarkaša, a reprezentativci ili osvajači međunarodnih odličja u tzv. malim sportovima za većinu su potpuni anonimusi. No, to me ne tangira, sportom se bavim zbog sebe, ne zbog ulice. U današnje vrijeme ozbiljno bavljenje sportom iziskuje i znatna financijska sredstva. U sustavu financiranja sporta biciklizam je u skoro svim sredinama na repu zbivanja. Izuzetak nije ni Sombor. Nažalost, svi moji uspjesi, koliko god bili veliki, rijetko su prepoznati od bilo kojeg sportskog subjekta grada Sombora. Stipendije se dodjeljuju sportašima drugih, daleko popularnijih sportova, bez obzira na to kojega su kalibra. Opremu koju rabim na utrkama, a nije nimalo jeftina, kupili su mi roditelji. Evo i sada muku mučimo kako bismo uspjeli naći nekog od sponzora, jer je krajnje vrijeme za zamjenu mojega natjecateljskoga bicikla, kojega rabim već više od pet godina. Jednostavno, istrošen je, pa je postao nesiguran za velika natjecanja. Iako sam reprezentativka Srbije, u Savezu to nikoga ne zanima. Neke potpore, osim moralne, nema ni s te strane«, kaže Ivana.
Medicina i sport
Reprezentativka Ivana Vilim vrlo je uspješna i na polju izobrazbe. Upisala je treću godinu medicine, s prosjekom višim od devet u prva četiri semestra. Očiti je dokaz da sport i znanost mogu ruku pod ruku. »Sve do ove godine s teškom mukom sam usklađivala školske i sportske obveze, no, nekako sam uspijevala, često i po cijenu sna. Situacija s pandemijom na neki način mi je i pomogla. U ožujku smo se prebacili na online nastavu, pa sam vrijeme do ispitnog roka provela u Somboru, gdje imam znatno bolje uvjete za treniranje nego u Novom Sadu, gdje živim u studentskom domu. Ova nova situacija omogućila mi je žestoke treninge, pa je sve to rezultiralo osvojenim titulama u seniorskoj konkurenciji. Živim sportski, pa se nadam da ću u biciklizmu ostati dugo. Jednoga dana, kad se više ne budem natjecala, voljela bih ostati u kontaktu sa sportašima, jer u budućnosti sebe vidim kao specijalistu – sportskog fizioterapeuta. Upravo iz tog razloga sam i upisala medicinu«, završava priču Ivana.
Braća idu Ivaninim stopama
I Ivanina mlađa braća su sportaši. Ivan je vrlo perspektivni ribolovac i osvajač brojnih odličja na natjecanjima diljem Vojvodine.
»Pecaroš je od malih nogu, a rano se počeo i natjecati. Rijetka su natjecanja na kojima nije osvojio neko odličje u svojim dobnim kategorijama, a iskusniji natjecatelji kažu da je prirodno darovit i predviđaju mu lijepu natjecateljsku budućnost. Najmlađi, Matej, krenuo je Ivaninim stopama. Perspektivni je biciklist, bio je vrlo uspješan u natjecanjima mlađih kategorija. Osvajao je odličja na kupovima Srbije, sve do prošlogodišnjeg ozbiljnog pada i jednogodišnjeg oporavka. Sada polagano ulazi u trenažni proces i priprema se za narednu natjecateljsku sezonu. Svi se nadamo da će nastaviti s osvajanjem odličja«, dodaje Zdenko.
Ivan Andrašić
