Arhiv tekstova

Znakovi su značajni u našem životu. Po filozofskoj definiciji znak je sve ono što je sposobno nekog primatelja uputiti na nešto drugo. Znakovi su prirodni kada naznačuju samom svojom pojavom i zato vrijede uvijek i za sva vremena. Znakovi mogu biti i dogovoreni – umjetni – označavaju nešto na temelju dogovora. Na primjer, grančica masline je znak mira. A postoji i manifestativni znak koji pokazuje opstojnost neke stvari, nekog događaja. Čini mi se da se ovih dana u našoj zajednici dogodio jedan manifestativni znak čije značenje trebamo prepoznati. Naime, radi se o Velikom prelu. Uistinu, jedna uobičajena tradicionalna i poznata manifestacija. Živi preko sto godina u običaju i tradiciji našega naroda. Radi se čak o jednoj zabavi. Zabava je doduše jedna od najznačajnijih, koja je redovito bivala i događaj. Oni koji su se trudili oko pripremanja ovogodišnjega Velikoga prela, znaju najbolje koliko ih je dvojbi, rasprava, diskusije i živaca »koštalo« ovogodišnje Prelo. Što je glavni problem? Glavni problem je bio strah. Hoćemo li moći okupiti dovoljno našega svijeta da istinski, skladno i radosno svetkuje i kvalitetno se zabavlja? Drugo pitanje je bilo jedno od teš-kih problema koji zahvaća cijelo društvo, a to je problem raslojavanja. Ne mogu više generacijski stari sa mladima, ne mogu više sociološke kategorije jedni sa drugima, a u dinamici naglih promjena ne može više čak ni obitelji generacija s generacijama, a istini za volju u naše vrijeme raslojavanja novih bogataša i siromaha, ne mogu više (kao što nikad nisu mogli) bogati sa siromašnima. Bilo je i onih koji su vjerovali da se sve te razlike, izazovi i poteškoće mogu nadvladati. A bilo je i onih koji su bili i ostali skeptični. Skočilo se u nepoznato i učinio se korak koji je dosta smion i uvijek vrlo odgovoran, a to je korak rizika. Organizator je pošao u organizaciju s osjećajem rizika. 

NADVLADANE RAZLIKE: Međutim, dogodilo se je nešto što je nadmašilo i one koji su imali realnu viziju i utemeljenu nadu za uspjeh Velikog prela. Ako smijem biti subjektivan, najveći znak ovoga Prela je činjenica da su se sve gore spomenute razlike, i naravne i umjetne, na nevjerojatno lijep način nadišle. U najvećem prostoru Subotice bila je gužva. Više nije bilo mjesta. Više nije bilo karata. A kada se je pogledalo u dvoranu, vidjelo se i staro i mlado, i sociološki raznoliko, pa i imovinski jako različito prisutno mnoštvo u jedinstvu. To je bio ne samo naš narod u jednoj dvorani, ne samo naš narod oko jedne zabave, to je upravo bio znak prisutnosti i manifestativnosti zajedništva. Ne samo zato što je zabava bila kvalitetna, nego što se »u zraku« osjećala radost. Nije bilo tužnih. I nitko se nije kajao što je došao. Izbila je radost i pojavio se ponos. Jasno da može biti i opravdanih primjedbi na mnoge stvari. Međutim, nema primjedbi na događaj kao takav. I u toj činjenici događaja ja vidim poruku ovoga Prela. Ono se dogodilo. I sada iz tog događaja treba jasno »povući« zaključke. Ponajprije takve manifestacije su potrebne. Običaji se ne konzerviraju. Treba biti dovoljno mudar i razborit da bi se shvatio osnovni zakon običaja, da on nije svetinja po formi, nego po sadržaju. 

SADRŽAJ OSTAJE: Svako vrijeme unosi sebe u običaj, ali ne mijenja poruku običaja. Dakle, forma se mijenja, a sadržaj ostaje. Sadržaj se i sada sačuvao ljubomorno i s poštovanjem. A forma se prilagodila izričaju i potrebama našega vremena. I to je dobro. Tako će se generacije mlađe na način mlađih i na vlastitim vrednotama ugrađivati u jedan neprekinuti lanac vlastitom karikom, ali ipak istim lancem. Tako da je Prelo kao događaj i poruka koji postaje sada kao znak i obveza. Obveza organizatorima da se jako dobro preispitaju: jesu li pružili sve što mogu? Jesu li spremni bitno raditi još kvalitetnije? I ne zatvoriti se u samo-zadovoljstvo nekakvim vanjskim uspjehom. Tako je ovogodišnje Prelo postala i prekretnica. Više nećemo moći nazad. Hvala Bogu da je tako! I ne želimo nazad. Sada treba poći naprijed. Ne u prosincu, nego sada, nakon Prela odmah. U jedan projekt, plan i rad za premišljanje o svakoj našoj narodnoj zabavi, koliko nam ona može postati događaj i manifestativni znak poruke. Poruka je jasna. To je signal našega postojanja, znak naše kulture i odgojni proces novih naraštaja na svetinjama tradicije, ali sa doprinosom i to osobnim i zajedničkim na kvaliteti. Dakle, zvuči čudno, ali istinito: Prelo je program rada za one koji su zaduženi za čuvanje, njegovanje i unapređivanje naše kulturne baštine. Naš narod je pokazao da je na te izazove osjetljiv. I da je za takve manifestacije spreman. Ima li svijesti u zajednici… Smjelosti je sada bilo. Skok je bio hrabar. Što dalje? Konačno, moje razmišljanje je u pravcu onoga što sam gore iznio. Treba prepoznati izazov znaka, poruku događaja i nastaviti još, još kvalitetnije, srdačnije i bolje. Znajući da je ovo događaj koji je postao znak, a nama ostaje obveza. Tko to ne vidi, nije prepoznao vrijednost jedne kvalitetne zabave koja je mogla biti i bolja, ali je dobro što je bila i ovakva. Dakle, što iza Prela? Prelo!