Arhiv tekstova

Najveća od svih zapovijedi

U evanđelju smo prošle nedjelje čitali kako su farizeji pokušali iskušati Isusa pitanjem o plaćanju poreza. Znamo da su oni više puta pokušavali iskušati ga, ne bi li pronašli razlog uhvatiti ga i optužiti. S istom namjerom prišli su mu i ove nedjelje. Sada posrijedi nije pitanje svjetovnog karaktera već pitanje koje se tiče židovske vjerske prakse (usp. Mt 22,34-40).

Farizejsko iskušavanje

Pitanje kojim farizeji ovoga puta žele uhvatiti Isusa u riječi je o tome koja je najveća zapovijed. Baš oni koji su sve znali o Zakonu, koji su svaku od 613 zapovijedi i zabrana znali i poštivali, dolaze pitati ga koja je od njih najvažnija. A baš oni su bili zagovornici mišljenja da se svaki propis mora znati i strogo izvršavati i tako su se u svome životu i vladali, jer su se vodili idejom da su sve zapovijedi jednako važne, nema važnijih i manje važnih. U tom se ogleda sva lukavost njihovog pitanja: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« (Mt 22,36).
Isus, iako je znao da ga iskušavaju, da mu dolaze bez iskrene namjere da se poprave u svome odnosu prema Bogu, ipak se nije dao iznervirati. Potpuno smireno odgovara na njihovu provokaciju i koristi je da im da pouku. Tako ostaje dosljedan u svome navještaju, u kojem su uvijek u središtu Božja slava i čovjekovo spasenje. I sada provokaciju farizeja koristi da pouči i njih i sve koji slušaju kako da žive za spasenje. Dakle, dvije najvažnije zapovijedi su ljubav prema Bogu i prema čovjeku. To je naglašeno već i u Starom zavjetu, ali tamo one stoje svaka za sebe, pa bi se mogle shvatiti odvojene. Ako malo bolje proučimo Dekalog, uočit ćemo da se ove dvije zapovijedi nalaze u osnovi svih deset koje je Mojsije primio na Sinaju. Međutim, dvije zapovijedi ljubavi su jedna cjelina. Jer, nakon što je Isus kao najvažniju istakao onu koja govori o ljubavi prema Bogu, dodao je: »Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci« (Mt 22,39).
Ljubav prema Bogu dokazuje se kroz ljubav prema čovjeku, u suprotnom ostaje samo prazna riječ. Također, ljubav prema čovjeku, kakvu je Isus osjećao, proizlazila je iz njegove okrenutosti Ocu. Samo takva ljubav koja dolazi iz čovjekove okrenutosti Bogu je istinska, pročišćena od sebičnosti. Čovjeku je u ovoj Isusovoj pouci ucrtan put u Nebo. Ako se po njoj ravnamo, neće nam biti lako, ali svakako ćemo dati slavu Bogu i osigurati sebi spasenje.

Dvije ljubavi jednako važne

Ljudi često padaju u zamku da razdvajaju ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Ponekad se toliko usmjere na Boga da nemaju vremena za čovjeka, ili Boga zanemare, jer su se previše usmjerili na čovjeka. To su dvije krajnosti, koje su pogrešne. Isus nas uči da ove dvije ljubavi idu zajedno, međusobno se prožimaju i jedna drugu nadopunjuju. Ako jednu odvojimo od druge, to nas može odvesti u fanatizam, sebičnost, posesivnost i druge oblike ponašanja koji vode u grijeh. Čovjek koji traži Boga će ga pronalaziti u svome bližnjemu. No, bližnji neće zauzeti Božje mjesto nego će nas ljubav prema Bogu kojega smo u drugom čovjeku spoznali učiniti sposobnima za praštanje, za činjenje dobrih djela, za razumijevanje i suosjećanje s drugim.
U mnogim svetačkim likovima možemo prepoznati kako živi osoba kojoj su dvije zapovijedi ljubavi smisao života. Takav primjer imamo u sv. Majci Terezi. Ona je u svim ljudima kojima je pomagala tražila i ljubila Boga. Također, nije dopustila da je ljubav prema bližnjemu od Boga udalji. Dogodi li se to, takva ljubav prestaje biti iskrena. A ova je svetica ljubila čovjeka, odbačenog, bolesnog, siromašnog, bez da je išta tražila zauzvrat. U njenom životu prepoznajemo kako živi onaj koji je ispravno shvatio što znači da su ove dvije zapovijedi veće od svih. Takav je bio i sv. Ivan Bosco, koji se brinuo za mlade i mnogi drugi sveci u povijesti Crkve.
Dakle, Kristov učenik nikada ne bira između Boga i čovjeka. Ako se našao u takvoj poziciji da treba izabrati, sigurno je negdje pogriješio i nešto ne radi dobro. Kao što je Isus u svome javnom djelovanju uvijek u središte stavljao i Boga i čovjeka, takvo je poslanje ostavio i nama. Ne smijemo zaboraviti: ljubav uvijek nosi križ, spremna je na žrtvu. Ako nismo spremni podnijeti žrtvu za Boga i bližnjega, treba se preispitati o izvršavanju dvije najveće zapovijedi koje nam je Isus ostavio.