Novo naselje s druge strane željezničkih tračnica i glavne gradske postaje, tada X. kvart, potom Kertvaroš, intenzivno se gradi poslije 1925. godine, kada se Segedinski i Palićki vinogradi preinačuju u građevinsko zemljište. Prije imenovanja novih ulica i podjele kućnih brojeva, 1928. godine, u zahtjevima za gradnju, osim broja katastarske čestice, ljudi često koriste toponime, koji su tada označavali određene lokacije, a danas više nisu u upotrebi. U dokumentima se nailazi na tri najčešća toponima ovog područja: Naselba Vermesa (placevi za novogradnju iza tadašnjeg doma Kolijevka, o čemu je bilo riječi u prethodnim napisima), Muči ili Mučijeva naseobina, te Mučino naselje i Blesak sedište; Blesakov kraj.
U pojedinim dijelovima velikog novog naselja već su postojale grupe kuća ranije podignutih. Za razliku od susjednih praznih placeva na Vermesovom imanju, na nacrtu je 1924. godine ubilježena duga ulica s nizom izgrađenih kuća u tzv. Blesakovom kraju. Stoga što je ovdje već od 1910. godine poduzetni građevinac i vlasnik vinograda András Bleszák podizao kuće za iznajmljivanje s obilježjima secesije (Viktorija Aladžić: Ulica secesijskih kuća, Subotičke novine, 14. siječnja 2000. godine). Osim korištenog toponima po imenu vlasnika parcela, ulica je nedugo potom i službeno nosila njegovo ime, Blesakova ulica, o čemu svjedoči karta grada iz 1928. godine, kao i stara ulična ploča koja je još dugo opstala i na fasadi dočekala 21. stoljeće.
Ovdje se nastavilo graditi i nakon donošenja urbanističkog plana čitavog naselja, što se vidi po molbama za dozvolu za gradnju 1925. godine u Blesak sedištu na broju 13 i 16, koje su sačuvane u Povijesnom arhivu Subotica (F: 47. III 90/1925; F: 47. III 400/1925).