Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Gibarački krtan

Specifičnost gibaračkih svatova bila je u tome da su trajali čak sedam dana, tijekom kojih su se domaćini (uglavnom ženikovi roditelji) trudili da se pokažu u pravom svjetlu i kroz te dane prikažu običaje Hrvata s ovog područja Srijema. Sedam dana prije svadbenog slavlja, čaja – obično mladoženjin zet, zajedno s domaćinom, domaćicom i redušama krenuli bi pozivati dečke i djevojke iz sela na momačku večer. Tog prvog dana otpočele su i priprave za svatove: čišćenje oraha, miješenje rezanaca, pečenje kolača, a u petak prije svadbe šurene su kokoši za juhu, klana prasad, te obavljane sve druge neophodne pripreme za svatovsku gozbu. A oni zaduženi da svatovi prođu u najboljem redu i u slavlju i veselju nosili su posebna imena: andžebule – rođene sestre mladoženje, reduše – muškarci i žene koji služe, te radosni krtani zaduženi da zbivaju šale sa svatovima. U današnjoj priči predstavljamo jednog svim Gibarčanima dobrog znanog, Pavla Darabašića u Gibarcu i okolici poznatijeg po nadimku Paun, koje je opravdano nosio. Djeda Pauna već šest godina anđeli čuvaju, a njegova obitelj i prijatelji i danas prepričavaju anegdote iz gibaračkih svatova, šala koje je on izvodio.

Omiljen u društvu

Fotografija koju predstavljamo potječe iz 50-ih godina prošloga stoljeća. Na fotografiji je ovjekovječena jedna od svadbi Gibarčana, upravo onakva kakva je opisana u uvodu na početku ove priče. Na fotografiji je djed Paun i njegova supruga Ljubica, te gosti na svadbi. Inače je fotografija iz mog osobnog obiteljskog albuma, točnije albuma koji smo suprug i ja naslijedili od njegovog djeda Pauna. Nikako u ovoj priči nisam željela biti subjektivna ili pristrana, ali je moja želja bila jača da u nekoliko redova predstavim našega djeda, nadaleko poznatoga po svojim šalama, osobito na velikim slavljima. Djed Paun je bio vrijedan, domaćin čovjek. Zajedno sa svojom suprugom tijekom života je radio, stvarao, gajio vinograde u Gibaračkoj planini i svake godine pravio vino i rakiju. Zajedničkim radom osigurali su svoju djecu Ivu i Amaliju, a kasnije i unuke Pavla i Željka. Zahvaljujući svom optimističnom duhu i duhovitosti, djed Paun je bio omiljen u društvu, a na svadbama posebno. 

Ženske odore

Nije se moglo zamisliti nijedno vjenčanje u Gibarcu bez njega. Za te prilike djed Paun se uglavnom prerušavao u žene, stavljao periku i oblačio ženske haljine. Uz sebe je uvijek imao talambas, uz kojeg se »kerio« (veselio) i zbijao šale s domaćinima i gostima. Jedna od anegdota s nekima od njih (a koju nam je prepričao njegov sin Iva), zbila se na jednoj od gibaračkih svadbi kada je ženik došao po mladu. Umjeste mlade »diver« je izveo djed Pauna obučenog u bijelu vjenčanicu s velom na glavi. Nitko od uzvanika nije posumnjao da to nije mlada, a reakcija nakon skidanja vela bila je, a kako drugačije, nego komična. I tako na svakom mjestu, u svakoj prilici u društvu ovog veselog čovjeka, uvijek je bilo zanimljivo. Vjerojatno zbog svog optimističnog duha, svoje duhovitosti i spontanosti, doživio je djed Paun 88 godina. Zdravlje ga je dobro služilo sve do šest mjeseci pred kraj života, kada je dobio Alzheimerovu bolest. Njegovu spontanost i duhovitost upamtili su i njegovi praunuci koji i danas prepričavaju djed Paunove anegdote iz mladosti, ali i one iz dana pred kraj života, jer ga šaljivi duh bez obzira na bolest, nije napustio ni tada.
Nažalost, svatova onakvih kakvih je nekada bilo u Gibarcu, danas više nema. Nema ni onih Gibarčana koji su stoljećima čuvali i njegovali svoje lijepe običaje. Ostalo ih je tek nekoliko starosjedilaca od kojih mi danas krademo njihove uspomene i sjećanja, bilježimo ih i s ponosom čuvamo. Baš kao i stare fotografije, zlata vrijedne. Jer da nije njih, danas ne bi bilo ni ove priče o našem djedu čiji će lik vječno ostati urezan u našim sjećanjima.
S. D.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika