Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Sve brog maloga

Što čekali cili život, bać Iva i njegova dočekali. Njeva mlađa donela na svit malo. Radost kaku bać Iva ositijo, ne mož ričima iskazat. Taj dan njegova za ručak kuvala asafricke i tašaka pekmezom. Marka veli baš ji se jako zaželjijo, jijo ji ko bake još pri neg što su ošli u svit, pa eto, ako znade i kuvat tako štogoda... »Ta kako ne bi znala, na taki jila sam i otranita. Vazdan sam visila ko majke i staroga, pa sam ko nji svašta starovirckoga i naučila. Bome, znala sam ja već u petomušestomu razredu njima skuvat koišta za večeru, pa ščim dojdu š njive, namiru marvu i živinu, malo se priperu i zastal«, veli bać Ivina. Marka se samo blaženo naškobijo. Vada se već unaprid sladijo taškima. Ručak samo što ni bijo gotov, zazvoni telefon. Bać Iva taman latijo bocu dudovače i sto naljivat polučke. Misli se, ko se sitijo zvat u po podne. Ko mlađe će malo za jedno dvi nedilje, starija uvik zove pridveče, poslen dan nije... »Ajoj, jal to istina? Dobro... ajde, nek su živi i zdravi i ona i malo, saćemo mi na čast«, veli njegova i izajde u gank. »Dido, imamo unuka...«, veli i otre oči pregačom. Bać Iva se ukipijo, nikaka guka mu stala u grlu, vada zaboravijo i da drži bocu. Digo ruke, kleko i samo reko Bože, fala ti... dalje ni mogo. Iz njega provalilo, suze navrle, nataplju mu razdrljita prsa. Boca svršila na cigala. Sva ošla u komatiće, a meris dudovače se raširijo do drugoga sokaka. Marka jim oma čestito i jako ji stego. Radovo se njeve radosti. Do ručka ni više nikomu bilo, jili ko u nadnicu. Bać Iva i njegova se ne smiju ni pogledat, oma obadvojma navru suze. I Marka se svaj zasuzo. Jili radi reda, bać Ivina oprala to malo suda, pa se zaputili ko mladi u kuću. Išli pišice, Marka veli ne bi na lemuzine, cigurno će se dobro popit, pa ne bi bijo rad imat posla sa žandarima. A mladi ni ne stoju daleko. Ko da bili š njima u sporazumu, došli i pretelj i prija. I bome, dobro zabrazdili. Bać Iva i pretelj se dobro pripravili, to veče priskočili medecine. Velu, ne mož i jedno i drugo, a znade se šta se mora. I jednomu i drugomu to prvi unuk. Kros cilo veče baš i nisu mogli puno divanit. Štogod koji počme, guka u grlu. Pa onda šta će, štambliku na belo da je rastiru. Tako boca pukla za dram, pa zet načo i drugu. Na kraj ni u druge baš ni puno ostalo. Dobro što nisu naišli i kakigod Cigani, lipo bi tu još i punđelari fasovali. U niko doba, samo što ni zora zarudila, bać Ivina se po ko zna koji put sitila da bi se već tribalo krenit doma. I stvarno se krenili. Brzo i stigli, jedino bać Iva napravijo više koracaja neg što tribalo. Njegova se samo bojala da se digoda ne smanda, pa se izodadire. Misli se, davno se već ni tako natovarijo, al nema mu srca ništa kazat, znade koliko je vako štogoda čeko, pa ka dočeko, vada mož malo dat srcu na volju. A ka projde vi nikoliko dana i njeva cura i malo dojdu doma, ope će se on latit njegovi medecina. Unišli u kujnu, zamerisalo jim na asafricku. Latili je se nake ladne i bać Ivu i Marku sve razgaljiva. Zasladili se i taškima. I obadva dobro spavali.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika