Arhiv tekstova

Izraz narodne volje

Dana 15. rujna navršeno je točno 100 godina otkako je u Subotici osnovana Bunjevačko-šokačka stranka, ili kako su se drukčije zvali – Vojvođanska hrvatska stranka. Pravi izraz narodne volje, uživala je široku podršku bačkih Hrvata, uglavnom onih iz ruralnih dijelova Subotice i Sombora. Prva je politička stranka u Kraljevini SHS koja je zastupala autonomiju Vojvodine. U dva navrata je osvojila mandate u Narodnoj skupštini u Beogradu (1920. i 1923.). Poslije izbora 1925. postala je izvanparlamentarna oporba. Konačno, 1926. se stopila u Hrvatsku seljačku stranku. 

Povijest političke organiziranosti

Bunjevačko-šokačka stranka je prva trajna i organizirana politička stranka bačkih Hrvata. Međutim, to ne znači da se Bunjevci, Šokci i ostali Hrvati prije formiranja BŠS-a 15. rujna 1920. nisu politički organizirali. 
U literaturi se može naći podatak da je još Ago Mamužić zajedno sa svojim nećakom Lazom Mamužićem i Matom Mamužićem osnovao 1878. stranku lijeve orijentacije, koja je zapravo bila bunjevačka stranka (Šokčić, Život i rad Age Mamužića). Zapravo, ova stranka, koju su mađarske novine nazivale »Mamužićeva i Antunovićeva panslavistička stranka« (Mamuzsits-Antunovics pánszlávpárt), nije bila stranka u pravom smislu riječi, s odobrenim statutom i jasno definiranim programom, nego više privremena i jednonamjenska organizacija snaga, koja je osnovana da omogući uspon Lazi Mamužiću na položaj gradonačelnika Subotice. Ona je istina izrasla na krilima bunjevačkog preporodnog pokreta, ali sama nije uzela oblik nacionalne stranke Bunjevaca nego kluba pristaša vladajućeg režima Kálmána Tisze. 
Sličnog karaktera je bila i Bunjevačka stranka, koja je osnovana 30. travnja 1906. u domu Vranje Sudarevića u Subotici pred parlamentarne izbore u Subotici 5. svibnja 1906.  (Ante Sekulić, Bački Hrvati). Zapravo, riječ je o skupini građana (birača prvog kvarta Subotice), koja je kao svog kandidata istaknula Benu Sudarevića.  

Osnutak BŠS-a

Tek poslije Prvog svjetskog rata stvoreni su uvjeti za nastanak trajne političke stranke bačkih Hrvata. Kao inicijatori osnutka trajne hrvatske političke organizacije u Vojvodini javljaju se narodni zastupnici Privremene narodne skupštine (1919. – 1920.) kerski župnik Blaško Rajić i bački župnik Ivan Evetović. Poslije višemjesečnih priprema i brojnih izazova, konačno je 15. rujna 1920. osnovana Bunjevačko-šokačka stranka. Svoju osnivačku skupštinu je održala 10. listopada 1920. u Gradskoj kući. Skupštinu je otvorio velebnim govorom Blaško Rajić. Nastavio ga je Stipan Vojnić Tunić, čiji govor o autonomiji Vojvodine su prekidali tek pristigli studenti Pravnog fakulteta.
Od samog početka svog postojanja suočavala se s napadima, koji su varirali od kritike u novinama do fizičkih obračuna. Naime, vodeće političke stranke u Srbiji Demokratska stranka i Narodna radikalna stranka očekivale su da će bunjevačka inteligencija kolektivno prijeći u njihove organizacije. Međutim, dogodilo se ono što se najmanje očekivalo: Bunjevci su se politički organizirali.

Program stranke

Program Bunjevačko-šokačke stranke sastojao se u nekoliko točaka. Prema Subotičkim novinama to su sljedeće točke: »1. U okviru vrhovnog načela jedinstva države i naroda avtonomija Vojvodine po primjeru samouprave Hrvatske ili Slovenije; 2. Što hitnije pripojenje bajskog trokuta i pripornih baranjskih krajeva; 3. Ostavanje potpune ravnopravnosti za sve narodnosti; 4. Uredjivanje školstva zakonom, a ne naredbom; 5. Latinica kao obrezatno pismo za sve vlasti u svim općinama gdje se stanovništvo u pretežnoj većini latinicom služi; 6. Ravnopravnost svih priznatih vjeroispovijesti; sporazumno djelovanje države i crkve; 7. Zaštita i unapredjivanje vojvodjanskih, gospodarskih a naročito zemljodilskih interesa; 8. Sprovedba agrarne reforme na temelju stručno izradjenog zakona; 9. U svrhu zaštite radničkih interesa osnivanje radničkih komora regulisanje naplate prema dizanju i padanju cena životnih namirnica; 10. Jednaka državna pripomoć invalidima i ostaloj sirotinji u cijeloj zemlji« (Subotičke novine, 18. rujna 1920., br. 19, str. 3).

Autonomija Vojvodine

BŠS se smatra prvom vojvođanskom strankom, koja je u svoj program unijela autonomiju Vojvodine (Dimitrije Boarov, Politička istorija Vojvodine). Kako se vidi iz Subotičkih novina, autonomija Vojvodine je podrazumijevala područnu samoupravu, koju su do Vidovdanskog ustava 1921. uživale Slovenija i Hrvatska. 
»Pod imenom Vojvodine smatramo sada one krajeve, koji su od bivših županija: tamiške, torontalske, bačbodroške i baranjske dopali našoj državi, uključeno i ona područja, koja su još sporna prema Madžarskoj: bajski trokut i pečujski kraj. Ovo tražimo, i nedobijemo li, smatramo za krajeve neoslobodjenje, naše po prirodnome pravu i po Wilsonovim načelima. Avtonomija znači: samouprava. Zahtivamo i za Vojvodinu onaku samoupravu, kao što će imati Hrvati i Slovenci. Mi oćemo, da biramo sebi načelnike, i općinare u tu samoupravu. Zašto je to potrebito? Zato jer ćemo mi tu birati naše ljude, koji poznaju naše krajeve i svit naš. A ti naši ljudi će opet birati i slati nama sreske načelnike; sela će birati notaroše, pisare i sve ostale upravnike i nameštenike« (Subotičke novine, 29. listopada 1920., br. 25, str. 2-3).

Oporba

Suprotno popularnim predstavama, BŠS nije bila stranka Bunjevaca-nehrvata, Bunjevaca-Hrvata. Kao oporbena stranka našla je svoje mjesto u zastupničkoj grupi »Jugoslavenski klub«. Premda relativno malobrojna, ostavila je veliki dojam na suvremenike po govorima svojih zastupnika. Predsjednik Slovenske narodne stranke Anton Korošec je komentirajući političke prilike uoči donošenja Vidovdanskog ustava zapisao: 
»Ja sam opazio kako hrvatstvo svaki dan sve više jača. Kod Hrvata je kuraža porasla na nevidjeni stepen. Primjer su nam Bunjevci. Opazio sam, da je kod njih razvijena hrvatska svijest isto tako kao u Hrvatskoj (Subotičke novine, 9. travnja 1921., br. 15, str. 2).

Rascjep i prelazak u izvanparlamentarnu oporbu

BŠŠ je 1920. osvojila četiri, a 1923. tri mandata. Koncem 1924. doživjela je rascjep u svojim redovima na svjetovno i duhovno krilo. Svjetovno krilo je opstalo kao Bunjevačko-šokačka stranka pod vodstvom Mirka Ivkovića Ivandekića, a duhovno krilo pak je postalo Vojvođanska pučka stranka pod vodstvom Blaška Rajića. Glasilo BŠS-a je bio Neven, a VPS-a Hrvatske novine.
Uslijed velikog pritiska policijskog aparata, Bunjevačko-šokačka stranka nije prošla na izborima 1925. Naime, policija je spriječila seljake da izađu na glasanje.
Stapanje u HSS

Kao izvanparlamentarna oporba BŠS je postojala još neko vrijeme, dižući glas protiv monopolizma Narodne radikalne stranke. Istodobno, intenzivirala je svoje veze s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS) i započela pregovore o ujedinjenju s njom. Konačno, na okružnom zboru HSS-a održanom u Somboru 24. svibnja 1926., na kom je prisustvovao i sam predsjednik HSS-a Stjepan Radić, pročitana je deklaracija kojom je ustvrđeno kako Bunjevačko-šokačka stranka kao takva prestaje postojati, sve njezine mjesne organizacije postaju organizacijama HSS-a, a njezino glasilo Neven postaje »glasilom HSS-a za Srijem i Vojvodinu«. 
Vladimir Nimčević