Arhiv tekstova

U križu je spasenje

Isus je svojim navještajem i čudima izazivao divljenje u narodu. Mnogi su ga nasljedovali prepoznavši u njemu, u najmanju ruku proroka. Dvanaestorica su, također, znala da njihov Učitelj nije poput drugih učitelja. No, kako je raslo divljenje u narodu, tako je rastao i gnjev farizeja i pismoznanaca. Isus je znao, bližio se čas ostvarenja volje Očeve. I kao što su učenici imali privilegij saznati tajnu njegove osobe otkrivenu po Petru, da je on Krist, tako sad imaju privilegij saznati kakav je kraj njegova poslanja (usp. Mt 16, 21-27). No, privilegij uvijek nosi sa sobom obveze, osobito to vrijedi za Isusove učenike.

Krist mora umrijeti

Polako se bližilo vrijeme konačnog ispunjenja volje Božje. Narod se oduševljavao Isusom, njegovim riječima i djelima, sve više ljudi ga je nasljedovalo. No, rastao je i bijes farizeja i pismoznanaca zbog kritike njihove dvoličnosti. Stoga evanđelist zapisuje: »Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne« (Mt 16,21). »Otada« znači od trenutka kada je Petar u Isusu prepoznao Krista. Kad su, dakle, učenici bili upućeni uistinu o Isusovom identitetu, na temelju koje su jasnije mogli sagledati sve što ih je učio i što je u narodu činio, bilo je vrijeme da ih uputi i u tajnu svoje smrti. Međutim, oni ipak ne shvaćaju njegove riječi. Razumjeli su da je on Krist, ali ne mogu razumjeti da Krist mora trpjeti i umrijeti, jer to se kosilo s mesijanskim očekivanjima Izraelaca. I kao što ga je prvi priznao Kristom, Petar sada opet nastupa ispred svih apostola: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« (Mt 16,22). U ovim riječima ogleda se razmišljanje svih Isusovih učenika, Petar kao da je njihov glasnogovornik. One su izraz učeničkog nerazumijevanja Isusovog poslanja. Razumjeli su samo dio, za ostalo još nisu spremni. Isusova reakcija na Petrove riječi djeluje suviše oštro: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko« (Mt 16,23). No, one su za njega bile kušnja kao ona koju je imao u pustinji, Sotonin pokušaj da ga odvrati od ispunjenja Božjega nauma.
Od toga trenutka novi sadržaj dobiva Isusov život, ali i nasljedovanje učenika. Do tada ići za Isusom značilo je biti u njegovoj blizini, slušati njegovu riječ, a od tada znači i dijeliti njegovu sudbinu: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga« (Mt 16,24-25). Ove riječi učenici će shvatiti nakon uskrsnuća, kada su se zbog vjernosti svome poslanju susreli s odbacivanjima i progonima.

Nasljedovanje

Isusove riječi o prihvaćanju križa i nasljedovanju stavljaju pred nas kao kršćane veliku odgovornost. U svijetu u kojem je sve podređeno uživanju, tko je spreman na žrtvu i odricanje? Ljudi su se spremni žrtvovati i odricati za svoju djecu, ali za Boga, kojega smještaju u kategorije apstraktnog, teško da bi netko podnio kakvu žrtvu. Kršćanske vrednote rijetkima su životni program zbog kojega bi ugrozili pogodnosti koje nudi svijet ako te vrednote odbacimo. Prigrliti križ nije popularno, jer sve češće se zaboravlja da život nije samo ovo ovdje na zemlji nego da postoji vječnost. Živjeti za vječnost je živjeti grleći križ, no to je suviše teško. Zato je popularnije živjeti za ovaj svijet, jer to pruža trenutnu ugodnost. Svijet je uvijek tako živio, a kršćani se sve više suobličuju svijetu i, odbacivanjem križa, odbacuju vječnost. Izgubiti život za Isusa ne znači umrijeti nego prevrednovati svoje prioritete u svjetlu njegova nauka, znači reći svijetu »Ne!«, po cijenu užitka i profita.
»Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim« (Mt 16,27). Ove nas Isusove riječi upozoravaju da naš rad i trud ne smijemo usmjeravati prvenstveno na stjecanje materijalnog, jer naplata kada on dođe neće biti u novcu. Njemu neće biti važno koliko smo zaradili. Raditi trebamo na sebi, izgrađivati svoju osobnost u svjetlu njegovog nauka, činiti dobro i ljubiti bližnje, jer jedino to ima vrijednost pred Bogom. Stoga trebamo što prije prigrliti križ i ići za Isusom, jer ne znamo kada će se dogoditi susret s njim. Mi smo oni koji trebaju biti sol zemlje i svjetlo svijeta, da svojim djelima privučemo i druge, te i oni počnu živjeti s Kristom.