Arhiv tekstova

Šesto tradicionalno »Prelo bez granica« u madžarskom mjestu Bikić održano je u subotu 2l. prosinca, u organizaciji Hrvatskog kulturnog centra i Bunjevačke hrvatske manjinske samouprave Bikića.  

Prvotna  zamisao organizacije »Prela bez granica« prije desetak godina, imala je svoju simboliku u nazivu prela s idejom susreta i druženja pripadnika hrvatskog naroda, koji obitava u regionalnom okruženju triju država SiCG (Bačka), Hrvatskoj i Mađarskoj. Posljednje održano »Prelo bez granica« u Bikiću ličilo je na sve, a najmanje na tradicionalno bunjevačko prelo, kako se ono organizira i održava već mnogo godina, počev od obiteljskih prela na bunjevačkim salašima, do društvenih, koja organiziraju kulturno-umjetničke udruge. 

NEPRIMJERENO TRADICIONALNOM OBIČAJU: Ovogodišnje »Prelo bez granica« svedeno je na nekadašnju dimenziju isprazne parole »bratstva i jedinstva naroda i narodnosti« bivše SFRJ i vašar kičeraja, u odnosu na ranije koncipiran kulturno– umjetnički i zabavni program. Program je bio povjeren Bunjevačkom kulturnom centru iz Subotice, koji nije vodio računa o suštinskoj koncepciji »Prela bez granica« u njegovom izvornom obliku, kako se ono već godinama održava. Prije svega, scenografija nije bila prikladno napravljena za ovu vrstu programa na prelu. Moglo se makar zbog vizualnog ugođaja osigurati nekoliko prigodnih detalja za ovu priliku, kao što je preslica, pregače i slično. 

Izbor folklornih igara, nije bio primjeren prelu (igre iz Srbije u šajkačama!). U glazbenom orkestru vodeća su bila dva harmonikaša, a poznato je da na ovakvim priredbama pravi ugođaj daju tamburaši. Isto važi i za nastup romskog vokalnog soliste, koji je dobar pjevač, ali njegov repertoar nije bio prigodan za ovu priliku, bez obzira na njegov izvođački kvalitet. 

Nedovoljna odgovornost organizatora ovog prela Antuna Mujića bila je naročito ispoljena u odnosu na pregovore koji su vođeni s rukovoditeljima tamburaškog orkestra »Ravnica« iz Subotice i KUD-a »Ravnica« iz Male Bosne, kojima je u poslednji čas otkazan nastup, tobože iz nedostatka financijskih sredstava i troškova njihovog angažmana.

AGITACIJA: Velika sportska dvorana u Bikiću nije bila popunjena gostima, ostalo je dosta slobodnog mjesta, jer se očekivao dolazak većeg broja gostiju iz Subotice i okolice, što je izostalo zbog kasnog dostavljanja poziva, svega osam dana prije održavanja prela. Kao gosti prelu su nazočili i tajnik Savjeta za nacionalne manjine Republike Srbije Petar Lađević, predsjednik Bunjevačkog nacionalnog savjeta Nikola Babić, zastupnici u mađarskom parlamentu Maton Peter i Banjai Gabor, zatim predsjednik i tajnik Pučke kasine 1878. Josip Ivanković i Ljudevit Vujković Lamić, predsjednik HBŠS Blaško Temunović, predsjednica KUD-a »Bunjevka« iz Subotice Kata Kuntić.

Prelo je otvorio Petar Lađević, a Antun Mujić je pročitao tekst prijedloga deklaracije o priznavanju statusa Bunjevaca, kao narodne skupine u Mađarskoj, koja će biti proslijeđena mađarskom parlamentu na usvajanje, s tim da je za pokretanje ovakve inicijative potrebno prikupiti najmanje 1000 potpisa građana koji se deklariraju kao Bunjevci. Nakon dobijanja statusa nacionalne manjine, izjednačili bi se s pravima Bunjevaca u SiCG, koji su ovaj status dobili osnivanjem Bunjevačkog nacionalnog savjeta u SiCG.

  Priznavanjem Bunjevaca za manjinu od strane mađarskog parlamenta, Bunjevci će najvjerojatnije dobiti značajna sredstva za redovnu djelatnost bunjevačkog nacionanog krovnog tijela, koje bi potom trebalo biti osnovano, što bi donijelo čak i mogućnost za jednog zastupnika u mađarskom parlamentu iz redova Bunjevaca. 

IGRE KOJE NE PRILIČE PRELU: Član Likovnog odjela HKC »Bunjevačko kolo« Alojzije Kujundžić ovom je prilikom Antunu Mujiću poklonio sliku, a ostali predstavnici institucija obratili su se domaćinima prigodnim pozdravnim govorima, uz predavanje skromnih poklona, dok su predstavnici Bunjevačkog nacionalnog savjeta uručili zastavu, koja je nadavno usvojena kao simbol Bunjevaca. Program je započeo pjesmom »Podvikuje bunjevačka vila« i bunjevačkim igrama, zatim mađarskim igrama i igrama iz Srbije, koje ne priliče programu prela.

U programu su još sudjelovali i članovi KUD-a »Pačir« iz Pačira, s orkestrom citeraša i solistima koji su izvodili mađarske narodne pjesme. Svoje pjesničke radove recitirali su članovi Bunjevačke matice Ljubica Sič, Marija Horvat i Stipan Šarčević. Šteta što se nisu okušali u pjesničkim dometima preljskih pisama. Kulturno-umjetnički program je zakjučen momačkim kolom.

Sve u svemu, za mnoge goste iz Subotice, ovo je vjerojatno bio zadnji odlazak na »Prelo bez granica«, jer je ono izgubilo značaj koji nosi taj slogan, te će im ovo prelo ostati u ružnom sjećanju koje treba što prije zaboraviti, kao epizodu koja se mogla izbjeći većim angažiranjem i radom više institucija na brizi za očuvanjem prela s ovakvim sloganom.

Članovi »Pučke kasine 1878.«, nisu se nadali ovako programski koncipiranom »Prelu bez granica«, koje je time izgubilo svoj smisao, jer takva manifestacija nije ličila na prelo bunjevačkih Hrvata, već na jednu običnu veselicu, malo većih svatova ili priredbe povodom bilo kod narodnog ili državnog praznika.