Arhiv tekstova

U novom broju časopisa za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni« u dvobroju 7.-8. za 2005. godinu, objavljene su dvije studije o stihovima i dramskom stvaralaštvu Ilije Okrugića (1827.-1897.), koje su napisale dr. Jasna Melvinger i prof. Jasna Ivančić, dok dr. Janja Prodan piše o tome »Tko su bili hrvatski prevoditelji Petofijevih stihova (1860.-1920.) », a Đuro Franković obradio je dio prepiske između Gustava Krkleca i Zoltána Csuke. Čitatelji u novom broju »Klasja« mogu pročitati i ulomak iz romana »Zadnje poglavlje« Stanislava Prepreka, a iz suvremene književne produkcije objavljena je pripovijetka Milivoja Prćića »Gosti u Augsburgu«, komedija u dva čina Petka Vojnića Purčara »Biznis je biznis«, kao i izbor stihova Roberta G. Tillyja »Kontinuirana, doživotna gadost«. 

U kritikama dr. Jasne Melvinger i dr. Gabora Vajde prikazana je nova knjiga Zvonka Sarića »Neonski zavrtanj«, tiskan je i prikaz petog, proširenog izdanja poeme »Avaške godine« Milovana Mikovića što ga je napisao Zvonko Sarić, a o zbirci pjesama Ljubice Kolarić Dumić »Obasjana suncem« piše prof. Đuro Vidmarović. Među ostalim prilozima, u likovnoj rubrici časopisa objavljen je »Kratki isječak iz moje biografije« dr. Vinka Perčića i tekst dr. Vinka Zlamalika »Kolekcionarstvo kao sudbina«, te izbor od dvadesetak slika iz zbirke Vinka Perčića. 

Naslovna stranica dvobroja »Klasja« ilustrirana je naslovnim stranama dvanaest brojeva ovog časopisa, počev od broja 1. -2. za 2002. godinu, od kada časopis uređuje novo uredništvo, dok se na zadnjoj stranici časopisa mogu vidjeti naslovne strane knjiga Vojislava Sekelja »U izmučenim riječima«, Dražena Prćića »Wild card«, Petka Vojnića Purčara »Kult kornjače« i Jasne Melvinger »Vaga s anđelima«, koje su objavljene u izdanju NIU »Hrvatska riječ«, od kada je koncem 2005. godine, pokrenuta nakladnička djelatnost ove novinsko-izdavačke ustanove. 

STIHOVI ILIJE OKRUGIĆA: Pokraj književnih pisma i prikaza koji omogućuju uvid u stariju i aktualnu književnu produkciju, čitatelji se mogu upoznati i s malo poznatim stihovima iz zbirke »Glasinke srčanice« srijemsko-hrvatskog pjesnika Ilije Okrugića Srijemca.

»Naslov najznačajnije knjige lirskih pjesama Ilije Okrugića ‘Glasinke srčanice’ sadrži dvije manje poznate riječi, od kojih je prva Okrugićeva novotvorenica za književni termin preuzet iz talijanskog jezika sonet, s ti što ju je autor, možda, načinio po uzoru na nekadašnji fonetički naziv glasnik, tj. samoglasnik ili vokal, prema ‘Slovnici hervatskoj’ Antuna Mažuranića. Drugu je riječ Okrugić mogao pronaći u Karadžićevu rječniku, gdje se za dubletne likove srčanik i srčanica navodi i značenje: trava od srdobolje, a mogao ju je čuti i u kojem od lokalnih srijemskih govora, gdje se srčanicom naziva dio osovine u zaprežnim kolima. No, u svakom slučaju, ta je riječ izvedenica od riječi srce, inače tako znakovite u poetici književnog razdoblja romantizma koje je toliko držalo upravo do čuvstva«, piše dr. Jasna Melvinger u svojoj studiji o stihovima pjesnika Okrugića, u kojoj znanstveno istražuje pjesničku zbirku »Glasinke srčanice« koja sadrži 295 soneta i završnu kanconu. 

»U versifikacijskom su pogledu Okrugićeve glasinke sinteza petrarkističkoga soneta i deseteračkoga metra narodne pjesme«, piše dr. Melvinger, a među ostalim navodi i kako u »Glasinkama srčanicama« ima dosta ljubavnih, neopetrarkističkih i drugih romantičarskih motiva, koji su književnosti hrvatskog narodnog preporoda i odranije poznati, a iz poezije Vrazove i Preradovićeve, te »Glasinke srčanice« tumači i u odnosu na pjesnička ostvarenja prethodne književne generacije hrvatskog narodnog preporoda.

»Primjerice, Okrugićeva je knjiga, prije svega po svojoj zamisli, vrlo bliska Vrazovim ‘Đulabijama’. I Vrazovi krakovjaci, i Okrugićevi soneti imaju gotovo istu tematsku osnovu u kojoj se prepleću ljubavni i rodoljubni motivi, i oni slavenski, i oni domovinski, i oni zavičajni«.

PUČKI IGROKAZI: Prof. Jasna Ivančić u svojoj studiji o dramskom stvaralaštvu Ilije Okrugića piše da je Okrugić pravo dijete svojega XIX. stoljeća, jer je po naravi razbarušeni romantičar i pjesnik, a po obrazovanju katolički svećenik, intelektualac. Autorica se u prilogu posebno osvrće na pučke igrokaze »Saćurica i šubara« i »Šokica«, na njihova književna izdanja, kazališne izvedbe i recepciju kod publike, a među ostalim navodi kako je igrokaz »Šokica«, kao i »Saćurica i šubara«, pravo svoje utočište našao u novosadskom SNP.

»Nije silazila s repertoara toga ansambla punih 16 godina – od 1892. do 1909. godine – jer je publika osim matične kuće punila dvorane za gostovanja po svim većim vojvođanskim mjestima. Uz scensku glazbu skladatelja Davorina Jenka, s tolerantnom ekumenskom idejom u središtu dramske radnje, ova je pučka melodrama pala kao melem na dušu nacionalno i konfesionalno izmiješanom vojvođanskom puku«, piše prof. Ivančić, navodeći kako se Okrugić pri karakterizaciji likova u ovome igrokazu služio hrvatskim govorima – ikavskim i ijekavskim, te lokalno obojenim slavonsko-srijemskim idiomom.

Objavljivanjem ova dva priloga u novom broju časopisa »Klasje naših ravni«, predstavljen je dio stvaralaštva Ilije Okrugića koji je nezaobilazan u književnoj geografiji Srijema.