Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Tračak sunca u mračnim vremenima

I’m just like Anne Frank, like Indiana Jones / And them British bad boys, The Rolling Stones pjeva Bob Dylan na mističnoj I Contain Multitudes, uvodnoj pjesmi na novom albumu Rough And Rowdy Ways koji je objavljen sredinom lipnja. Album se nalazi na impresivnom broju 39 u njegovoj diskografiji i ovo su prve nove Dylanove pjesme još od albuma Temptest objavljenog 2012. godine. U međuvremenu, pojavila se glasina kako više nije u pjevačkoj formi i kako ga glas napušta. Onda je »izbacio« tri albuma na kojima obrađuje američke jazz i pop standarde, uglavnom one povezane sa Sinatrom i dokazuje kako je zapravo bila riječ o ispraznim glasinama, a demonstrira i novootkrivenu snagu u svom hrapavom glasu. Zatim je 2016. dobio Nobelovu nagradu za književnost i u tipičnom Dilanovskom stilu, par dana od pjesnika ni traga ni glasa, potom jedno skrušeno – hvala i onda ponovno čekanje dugo tri mjeseca da tu nagradu i pokupi. Ipak, tri albuma sačinjena isključivo od obrada, podigli su par obrva i par sumnjičavih pitanja – je li laureat Dylan možda istrošio svoje stvaralačke sokove? Jesu li mu sve muze na broju? Ima li Dylan što novo za reći? 

Aluzije i reference

Rough And Rowdy Ways je po mom mišljenju možda najknjiževnije Dylanovo izdanje do sada. Naravno, ne želim reći kako su mu prijašnji albumi bili išta manje poetični ili manje književno vrijedni, ipak, postoji nešto drukčije u Dylanovoj poetici i to nešto se naslućuje već na početnoj I Contain Multitudes. Stih koji se nalazi u uvodu ove preporuke je odabran i tamo postavljen jer smatram da savršeno sumira cijeli album koji je raznovrstan, pun aluzija i referenci (od Julija Cezara i generala Žukova do John Lee Hookera i Marilyn Monroe, a tu su i Karl Marx, William Blake, The Beatles, Leon Russell, E. A. Poe i mnogi, mnogi drugi) i vjerujem kako će otkrivanje i tumačenje ovih stihova biti prava poslastica za svakog istinskog dilanologa. 
Na albumu se nalaze i neki od najduhovitijih momenata u Dylanovom opusu poput: I’ll take the Scarface Pacino and the Godfather Brando / Mix ‘em up in a tank and get a robot commando, ali i neki od mračnjih, poput suočavanja s vlastitom smrtnošću u pjesmi Mother Of Muses gdje pjeva: Mother of Muses, wherever you are / I’ve already outlived my life by far, a kasnije se u istoj pjesmi mogu pronaći i reference na pokojnog Leonarda Cohena. Možda je zanimljivo ovdje napomenuti kako je Cohen svoj posljednji album objavio u 79. godini, isto koliko Dylan ima sada. Što se tiče glazbe, prisutni su elementi čikaškog bluesa, najočigledniji primjer je svakako pjesma Goodbye Jimmy Reed, moćna blues kompozicija koja bi se mogla usporediti s jednim starijim Dylanovim klasikom – Blind Willie McTell, prisutan je i zvuk »old school« rock and rolla, countryja i folka. Slikovito govoreći, album zvuči kao da dolazi s nekog prašnjavog, zaboravljenog, američkog jukeboxa, ali taj zvuk u kombinaciji s Dylanovom poezijom se uzdiže u nešto nadnacionalno, nadameričko, u nešto kozmopolitsko i kozmičko. Teško je odabrati jednu pjesmu s albuma i nazvati je najboljom, ali ako bih to morao učiniti bila bi to Key West (Philosopher Pirate) ili prvi singl s albuma Murder Most Foul koja traje točno 16 minuta i 55 sekundi i zapravo je najduža Dylanova pjesma do sada. Ova pjesma u fizičkom izdanju albuma dolazi na posebnom CD-u. 

Odstupanje od prosvjeda

Kao mnogi raniji Dylanovi albumi, pogotovo oni iz 60-ih i 70-ih godina, i Rough And Rowdy Ways izlazi u izuzetno turbulentnim vremenima. Amerika je najgore pogođena novim virusom i pandemijom, još bitnije, val antirasističkih prosvjeda je započeo u Dylanovoj matičnoj Minnesoti i brzo se proširio na sve veće američke gradove i na kraju eskalirao u nasilje i fizičke okršaje s policijom. Pojavu Donalda Trumpa kao i sveopći uspon desnice u svijetu, vjerujem, nije potrebno posebno objašnjavati. Bob Dylan je odavno odstupio od prosvjednih pjesama, a nećete ih pronaći ni na ovom albumu (barem ne u takvom jasnom prosvjednom obliku kao u The Lonesome Death Of Hattie Carrol), ipak Rough And Rowdy Ways djeluje kao tračak sunca u ovim mračnim vremenima. 
Što još dodati, osim da Dylan zaslužuje još jedan duboki naklon jer je u 79. godini života stvorio jedan ovakav album koji se već sada svojom kvalitetom jasno izdvaja iz mase. Ako mene pitate, ovo je album godine.
Ivan Benčik

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika