Arhiv tekstova

Razgovarajući s maturanticom drušveno-jezičnog smjera Gimnazije »Svetozar Marković«, upoznajemo po mnogima uzornu djevojku, glede školskih obveza, gdje daje svoj maksimum.

Pripremajući se za studij, vidimo kako na predstojeći dio života gleda vrlo ozbiljno, te  joj je trenutačno budući studiji najbitnije u životu. Za sada je najviše zanima engleski jezik, a budući da na Filozofskom fakultetu treba odabrati dva predmeta, drugi će biti najvjerojatnije informatika. 

»Informacijske znanosti su osobite po tomu što izučavaju arhivistiku, a što podrazumijeva i rad s podacima. U tvrkama sve više upošljavaju arhivista i nadam se kako će to biti moja budućnost. Informatologija donekle podrazumijeva rad na računalima i volim raditi na računaru, ali često sam lijena istraživati po internetu«, objašnjava Mirjana. U obitelji okružena je kompjutorašima, jedan  brat studira u Zrenjaninu informatiku, a drugi elektrotehniku u Zagrebu. Oni joj puno pomažu na tom području. Ipak, ona bi voljela prvo raditi kao profesorica engleskoga jezika, jer uživa u radu s djecom i mladima. Bitno joj je da ima mogućnost odabira u životu, jer ona svakako želi raditi nešto kreativno.

OPTIMIST: Mlade danas vidi izgubljenima, što ona svakako nije. Ne voli vidjeti mlade koji se u gradu ne mogu zabaviti bez neke tuče. Po njenome mišljenju mnogi mladi se ne znaju zabaviti, a da pri tome ne »trešti« neka glazba koja nema nikakvoga smisla, jer neki mladi krenu izlaziti prerano, pa jednostavno kada dođu do njenih godina gube smisao života, zbog toga što im se čini da su već sve vidjeli i iskusili. Za nju je apsurdno izlaziti u ponoć ili u neke sate koji nisu za tu namjenu. Njen komentar na to je kratak: »Proći će ih«. 

Vječiti je optimist, jedna je od onih osoba koje u ovome gradu ne nalaze adekvatna mjesta za izlazak, jer glazba koju sluša i vrsta provoda koji voli, dosta se razlikuje od onoga što se u Subotici može dobiti. Voli otići u kino i poslije toga na piće s prijateljima. To joj je svakako bolje, jer s prijateljima može komunicirati. Svoj izlazak vani, zamišlja kao lijepu i ugodnu večer bez incidenata. Najviše voli kućne zabave, tj. toplu večernju atmosferu, uz neki dobar film i dobro društvo. 

RECITIRANJE: Već petu godinu recitira ozbiljnije, kako kaže, nekako je to uvijek bilo prisutno u njenom životu. Prvi put je sudjelovala na smotri hrvatskih recitatora kada je pohađala osmi razred osnovne škole i tada ju je pripremala Željka Vukov. »Ona je pripremala nas par djevojčica iz svoje župe za prva natjecanja. Sada sam recitatorica Hrvatske čitaonice kod Katarine Čeliković. Recitiram na natjecanjima, prošle godine sam išla na općinsko natjecanje iz recitiranja i prošla sam na Zonsko natjecanje. Na žalost, Zonsko natjecanje poklopilo mi se s ostalim obvezama, pa nisam imala prigodu vidjeti koliko mogu postići. Posljednji put sam recitirala na blagoslovu novoga plinskoga grijanja u HKC »Bunjevačko kolo«, kaže naša sugovornica. Prigodom odabira teksta, Mirjana recitira predložene pjesme i tad se vidi koja pjesma joj najbolje leži. Najviše je recitirala djela Alekse Kokića i Tina Ujevića. 

PJEVANJE: Od svoje petnaeste godine pjevala je u zboru crkve Isusovog uskrsnuća, a od prošle godine aktivna je u vokalno instrumentalnom sastavu »Proroci«, gdje se okupljaju mladi iz župe, pa se druže i s Bogom provode svoje vrijeme. »Pjevanje u zboru potpuno može ispuniti nas mlade. Vježbamo u vjeronaučnoj dvorani, gdje se okupi nas petnaestak, možda i više mladih. Sada nas predvodi Nela Skenderović i dobili smo najzad pravo vodstvo za naše pripreme za Uskrs fest, naravno, ako nam pjesma prođe natječaj. Pjevamo duhovne šansone, poznatije mladima, kao i pjesme iz Hrvatske. Uvježbane pjesme izvodimo na misama na župi Isusova Uskrsnuća, gdje je druga nedjelja u mjesecu posvijećena mladima i tada mi predvodimo pjevanje, a pjevamo također i na misi mladih«. Već petu godinu pjeva i u zboru Collegium Musicum Catholicum, koji izvodi, klasičnu glazbu. Po riječima Mirjane, tu su isto puno postigli i imali su lijepe nastupe na susretima zborova. Svake godine pjevaju na Uskršnjem i Božićnom koncertu i to je već postala tradicija. Ponekad joj se čini tako teškim otići na probu, ali kad se više obrati pažnja na tekst koji se pjeva, svjesna je da je to njena molitva. 

TRIBINA MLADIH: Kao članica bila je prisutna tri godine, a dvije godine je bila predsjednica odbora Tribine mladih pri katoličkom krugu. »Protekle dvije godine pamtim kao dvije najuzbudljive godine. Sad osvrnuvši se unatrag, zapažam kako mi je to vrijeme brzo prošlo. Bili su ti doživljaji od tribine do tribine. Bilo je vrlo interesantno upoznati mnogo naših mladih. Imala sam obvezu mjesečno organizirati sastanak za vijećnike, gdje smo se dogovorili tko će biti predavač na sljedećoj tribini i gdje će se održati misa mladih za mir. Sada kao članica volim odlaziti na tribinu, čak i više nego ranije, jer mogu otići opušteno, sjesti i slušati predavanje, bez razmišljanja koje sve obavijesti moram reći na kraju nazočnim mladima. Najviše volim slušati predavanje vlč. Andrije Kopilovića, dok su najjači dojam ostavili bivši ovisnici o drogi, koje poslije skoro godinu dana i dalje toliko spominjemo. Njihova su svjedočanstva ostavila poruku mladima koji su tada bili prisutni«, prisjeća se Mirjana. Crkva joj mnogo znači u životu. Tu nalazi svoje prijatelje, pjeva i organizira dešavanja.

RADIO: Jedino angažman u omladinskoj emisiji na radiju nije proistjekao iz crkve. Kako kaže naša sugovornica, ponekad se temom emisije proprate upravo aktivnosti crkve, kao što su primjerice hodočašća. »Surađujem s redakcijom programa na hrvatskom jeziku na Radio Subotici od Nove 2006. godine, i za mene je to još uvijek novina. U početku sam se plašila kako ću odabrati teme i naći sugovornike. No, sada se polako uhodavam. Sve to treba dobro osmisliti i sprovesti u djelo. Istina je da ovaj angažman ide s odgovornošću, što je još uvijek strano za moju generaciju. Nekomu iz vana to izgleda potpuno drugačije. Slušajući emisiju uglavnom se pomisli da je potrebno samo otići i popričati sa sugovornikom, onda snimiti i to je kraj. Naprotiv, to nije ni početak!«, duhovito objašnjava naša sugovornica.

Na pitanje što je za nju sreća, najprije nam citira riječi Aristotela,koji je sreću definirao kao usklađivanje sopstvenih mogućnosti sa željama, i pri tome ističe kako se ne slaže s filozofom Platonom, po komu je sreća nedostižna. Sretnom je čine razne stvari, a jedna je svakako mir, sama molitva i odlazak u crkvu, te u obitelji gdje nalazi sve što joj treba. Tu su naravno i pravi prijatelji koji su uvijek uz nju. »Kod prijatelja gledam njihovu osobnost, želim znati tko mi je pravi prijatelj, jer poznanika imamo puno, no nisu svi zaslužili biti prijatelji. To su ljudi u koje imam povjerenja, s kojima mogu popričati. Imam prijatelja koje jako cijenim i puno mi znače u životu. Budući da želim otići u Zagreb na studij, jedan dio stvari koje volim ostat će ovdje i to će za mene biti teško ostaviti. Bitno mi je ne izgubiti kontakt s prijateljima koji ostaju ovdje. Drago mi je što dosta mojih dobrih prijatelja ide sada na studij u Zagreb, a neki su već tamo. Sigurna sam kako ću naći toplo ozračje. Imam i tu sreću da govorim hrvatskim jezikom i što će mi biti lakše pri prilagodbi, nego drugima, koji su bili jedino u ozračju srpskoga jezika. Svakako, voljela bih se vratiti po završenim studijama«, kaže Mirjana Horvacki.