Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Hagia Sophia

U poplavi vijesti o pandemiji koronavirusa kod nas i na cijeloj zemaljskoj kugli, stidljivo se pojavila jedna vijest iz oblasti univerzalne kulture: Turski sud je poništio odluku da istanbulska Aja Sofija neće više biti muzej, nego će ponovno biti vjerski objekt - džamija. Ova izuzetna građevina ove godine 27. prosinca slavit će svoj 1483. rođendan. Njena gradnja počela je 3. veljače 532. godine, uklanjanjem ruševine prethodnog hrama. Naime, na ovoj lokaciji postojala su dva hrama, prvi je sagradio sin Velikog Konstantina osnivača grada, Konstantin II. koji je posvećen 360. godine. Crkva je podignuta na mjestu nekadašnjeg poganskog hrama. Ova crkva je stradala u namjerno izazvanom požaru. Novu crkvu izgradio je Teodozije II. 415. godine, ona je ponovno spaljena u vrijeme Nikejskog ustanka. Za vrijeme cara Justicijana I. počela je gradnja sadašnje bazilike, koja je posvećena prosinca 537. godine. Glavni graditelji, projektanti su bili Izidor Miletski i matematičar Artemije Trolski koji su vodili 100 majstora-neimara i 10.000 radnika u petogodišnjoj gradnji. U početku zvala se Megala Ekklesia (Velika Crkva) i bila je centar Palatinum Sanctuma (Svete palače). Kasnije je posvećena Hagiji Sofiji, Svetoj (Božanskoj) Mudrosti, zove se i Crkva Premudrosti Gospodnje. Vanjski izgled crkve je vrlo jednostavan, bez ukrasa, jer po mišljenju tadašnjih graditelja unutrašnjost treba biti, kao i kod čovjeka, sadržajna i bogata. Doista, unutrašnjost je veličanstven jedinstveni prostor površine na koju se može smjestiti jedan manji nogometni teren. Krov se sastoji od jedne ogromne kupole promjera 38,07 m i dvije polukupole, koje se sa strane naslanjaju na glavnu kupolu. Upravo ova glavna kupola se prvi put srušila 20 godina poslije izgradnje (557.) uslijed jednog zemljotresa. Krajem X. stoljeća kupola se ponovno srušila iz istog razloga, a obnovljena je 989. godine.

Burni događaji pod kupolom

U unutarnjem dijelu hrama postoji jedan ukrašeni posebni dio poda, koji se zove Omphalos (Pupak svijeta, simbolički - središnjica Univerzuma). Na tom mjestu su krunisani svi bizantijski carevi. Hagia Sophia je bila i sjedište konstantinopolskog glavnog svećenika - patrijarha. Naime, dok je kršćanstvo bilo jedinstveno nije postojala centralna vlast, nego je postojalo pet patrijaršija: u carskom Rimu, Jeruzalemu, Aleksandriji, Antiohiji i Konstantinopolisu. Uslijed širenja islamskih usvajanja na koncu su ostale dvije: središte zapadnog dijela Rimskog carstva Rim i sjedište istočnog dijela Konstantinopolis. Ova dva dijela jedinstvenog kršćanstva stalno su se natjecala za prevlast. Upravo pod kupolom Svete Mudrosti je 1053. godine izaslanik tadašnjeg pape Lava IX. uručio pismo glavnom svećeniku - patrijarhu, da je izopćen iz kršćanske crkve. Naravno, on to nije prihvatio i tada je došlo do konačnog cijepanja jedinstvenog kršćanstva koje se naziva velikim raskolom. Tada je nastala zapadna Katolička crkva i istočna Ortodoksna crkva. Ortodoksne crkve nemaju jedinstveno vodstvo, nego svaka (nacionalna) crkva je autokefalna, autonomna, s tim da i dalje konstantinopoljskog patrijarha nazivaju glavnim. Ova ortodoksna bazilika je kratko vrijeme postala i katolička crkva, za vrijeme Latinskog carstva (1204. – 1261.) kada je Križarska vojska osvojila grad. Križari, a potom i Venecijanci su uredno (po običaju) opljačkali i Hagiu Sophiju, a osim dragocjenosti odnijeli su i veliku brončanu ulaznu kapiju, četiri brončana konja, koji sad krase crkvu Svetog Marka u Veneciji. Islamska osvajanja su stigla i do glavnog grada bizantijskog carstva, koji je Mehmed II. osvojio 29. svibnja 1453. godine. Odmah je baziliku pretvorio u džamiju, ali zadržao je ime - novoturski: Ayasofya, novogrčki: Aja Sofia. Osvajači su počeli obnovu prilično oronule građevine, temeljitu rekonstrukciju je izvršio najbolji turski graditelj Sinan paša 1573. godine. On je dogradio, pored postojećih, još dva minareta. Sulejman Veliki je 1526. godine zauzeo Budim, glavni grad Mađarske kraljevine i temeljito ga je opljačkao. Mađu ostalima je u Aja Sofiju smjestio i dva ogromna brončana renesansna svijećnjaka iz glavne budimske crkve, koji su tu i danas.

Svjetska kulturna baština

Kemal Atatürk (Otac Turske) je u svojoj zemlji izvršio temeljite reforme u želji da se približi prije svega Zapadnoj Europi. Izvršio je reformu pisma i prihvatio latinično pismo, ženama je zabranio nošenje svakakvih marama, a Aja Sofiju je počeo graditeljski istraživati i obnavljati (1931.), tada pronađene mozaike nisu prekrili kao što su bili ranije (islamska vjera ne dozvoljava prikazivanje ljudski likova), a zgradu je 1935. godine proglasio muzejom, koja je od 1985. na popisu Svjetske kulturne baštine (UNESCO). Fundamentalistički islamski ideolozi stalno su se bunili protiv Atatürkove odluke, jer smatraju da je osvajanje Hagia Sophije simbol konačne pobjede islama nad kršćanstvom. Sadašnji predsjednik Turske je naginjao ovim idejama i dok je bio gradonačelnik Istanbula, izborno obećanje je bilo: pretvaranje Aja Sofije u džamiju, koju mogu posjetiti i turisti, naravno muškarci i žene odvojeno. Svjetske i vjerske vođe protestiraju, a sudbina mozaika još se ne zna.

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay