Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Kad se spoje ljubav i rad – stiže uspjeh

Učenicom generacije u srednjoj Muzičkoj školi u Subotici proglašena je Ivana Mačković. Skromna i jednostavna, s tamburom u ruci, svojim radom, vježbanjem i zalaganjem zavrijedila je i ovu pohvalu. 
Osnovnu školu Matko Vuković završila je na hrvatskom jeziku, a potom se upisala u srednju Muzičku školu – smjer muzički izvođač – tambura (prim). Ovih dana Ivana se upisala i na željeni fakultet, točnije na Akademiju umjetnosti u Novome Sadu gdje je na prijemnom ispitu imala od mogućih 100, 99 bodova, te se tako našla prva na listi.  

Zavidna suradnja

S devet godina Ivanu su roditelji upisali na obuku za sviranje tambure u Subotički tamburaški orkestar, a s obzirom na to da ju je sviranje od samoga početka privuklo, dvije godine kasnije upisala je nižu Muzičku školu. Sve ove godine bila je u klasi prof. Sonje Berta. 
»Suradnja s prof. Bertom je zapravo počela još kada sam krenula na obuku u Subotički tamburaški orkestar. Od samog početka našle smo zajednički jezik i na njenu inicijativu sam se i upisala u Muzičku školu. Malo je reći da je naša suradnja bila odlična, usuđujem se reći da bez nje ne bi bilo nijedne od svih onih osvojenih nagrada. Ona je bila ključ svih mojih uspjeha i najveća podrška u mom školovanju i radu«, kaže Ivana i dodaje kako će svoje dosadašnje školovanje, osobito ono iz srednje škole, najviše pamtiti po profesorima, koji su bili inspiracija i podrška za rad, kako njoj tako i drugima.
Riječi hvale za Ivanu ima i profesorica Berta, koja kaže: 
»Kao profesorica individualne nastave uvijek pokušavam uspostaviti što bolju suradnju s učenicima. S Ivanom sam od njenih prvih tonova ostvarila odličnu suradnju i povezanost. Upravo to međusobno razumijevanje je pridonijelo vrhunskim rezultatima. Od nje sam uvijek očekivala maksimum, a ona je uvijek to i davala. Tako smo mogli svaku kompoziciju doraditi do najsitnijih detalja, kako stilski tako i dinamički i agogički. Kada bih joj rekla da neko mjesto treba popraviti i doraditi, ona je to shvatila kao izazov, a ne kao kritiku. Zbog takvog pristupa prema radu uslijedio je uspjeh«. 
Osim u Muzičkoj školi, Ivana usporedo svira i u Subotičkom tamburaškom orkestru. 
»Tu sam bila angažirana na više ‚frontova‘, osim što sam svirala u velikom STO i bila koncert majstor, bila sam članica Subotičkog tamburaškog kvarteta, a jednu sezonu sam bila i dirigentica dječjeg STO. Kada se na sve ovo doda škola koja je već sama prepuna obveza, ponekad se činilo nemogućim postići sve. Međutim, jaka volja i ljubav prema onome čime se bavim je na kraju uvijek pobjeđivala. Uz dobru organizaciju i entuzijazam sve se može postići«, kaže Ivana.

Nagrade i priznanja 

Odvojiti dovoljno vremena za vježbanje instrumenta je izazov za svakog glazbenika, osobito uz brojne druge obveze u školi i na orkestru. Ivana nam je rekla kako svakodnevno vježba oko dva sata, a kada to zbog drugih obveza ne stigne, onda se trudi kasnije nadoknaditi propušteno. Da je Ivana ustrajna i radna svjedoče i brojna dosadašnja priznanja koje je dobila kao solistica, članica Subotičkog tamburaškog kvarteta i kao koncert majstor Subotičkog tamburaškog orkestra. Nemoguće je nabrojati sve dosadašnje nagrade, ali one Ivani najznačajnije su Zlatna trzalica, nagrada za najboljeg instrumentalnog solistu na 41. Međunarodnom festivalu umjetničke tamburaške glazbe 2018. godine, Laureat na online međunarodnom natjecanju »IX. International music competition 2018.«, prva nagrada na europskom natjecanju »67e Europees Muziekfestival voor de Jeugd Neerpelt« kao članica kvarteta... Tu su i prve nagrade na Vojvođanskom natjecanju tamburaša i prve nagrade na republičkim i međunarodnim natjecanjima, gdje je nastupala kao solistica. Osim nagrada i priznanja kao muzički izvođač, Ivana je osvajala i nagrade na natjecanjima iz teorije muzike i solfeđa, te tako ima i nekoliko prvih nagrada s republičkog natjecanja iz solfeđa, prvu nagradu s republičkog natjecanja iz teorije muzike, prvu nagradu na međunarodnom natjecanju iz solfeđa u disciplini dvoglasno pjevanje i prve nagrade na školskom natjecanju iz klavira.

I u budućnosti s tamburom u ruci

Pitali smo Ivanu što joj je draže: svirati kao solistica i samostalno muzicirati ili svirati u orkestru, na što je ona odgovorila: 
»I jedno i drugo ima posebnu čar. Solističko sviranje je izazovnije jer stalno zahtijeva usavršavanje, dok u orkestru volim slušati kako se dionice prelijevaju i nadopunjuju«.
U slobodno vrijeme, kojeg ima jako malo, Ivana voli slušati jazz i ex yu pjesme, a kako je rekla, kada ne vježba obvezni program (što se rijetko događa) voli svirati romanse i melankolične kompozicije.
S obzirom na to da smo već spomenuli da je Ivana prva na listi na Akademiji umjetnosti, jasno je da će svoje dalje usavršavanje i školovanje nastaviti na spomenutoj akademiji, a u budućnosti se vidi u ulozi profesorice tambure ili možda nekih teoretskih predmeta, poput solfeđa i teorije muzike. »Svakako planiram i dalje svirati u Subotičkom tamburaškom orkestru i pronalaziti načine kako privući ljude i kako ih potaknuti da se bave tamburom kao klasičnim instrumentom« kaže Ivana Mačković. 
Njen rad i uspjeh primijetili su i drugi. Tako je Ivana kao učenica generacije nedavno dobila i dar od princa Aleksandra Karađorđevića, a po njenim riječima i ova nagrada i priznanje joj puno znače, jer pokazuje da se iscrpni rad i trud na kraju uvijek isplate.
Ž. V. 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay