Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Plodno tlo za Božju riječ

Jedna od glavnih karakteristika Isusovog navještaja Božjeg kraljevstva je govor u prispodobama. Tako je on na slikovit način pokušao ljudima približiti tajnu koja nadilazi svijet u kojem žive. Ljudi vole slušati govornike koji su slikoviti, koji koriste primjere i usporedbe, osobito kada pričaju o nečem teže razumljivom. Zato je Isus tako često i koristio prispodobe, kako bi njegov govor bio prijemčiviji slušateljima, a zato se i služio primjerima iz svakodnevnog života svojih suvremenika. Da je stil njegovog navještaja bio prihvaćen, svjedoči i činjenica da ga je, kako pišu evanđelja, često slušalo veliko mnoštvo. Naravno, mnogi su tu bili jer su povjerovali u Isusa i slijedili su ga zbog svoje vjere, ali mnogi su bili i zbog radoznalosti ili jer su voljeli slušati ono što on priča, jer im se svidio stil njegova poučavanja. Kako to uvijek biva, u velikom mnoštvu ljudi su prisutni iz različitih razloga.

Prispodoba o sijaču

Prispodoba koju Isus priča mnoštvu petnaeste nedjelje kroz godinu je o sijaču koji sije, a sjeme pada na različite vrste tla. Jasno je da je sijač Bog, njegova riječ sjeme, a različite vrste tla ljudi koji tu riječ slušaju. Isus, koji je imao sposobnost proniknuti ljudska srca i vidjeti sve što netko u sebi nosi, vidio je i znao da u mnoštvu koje se okupilo ima ljudi koji su ga došli čuti i vidjeti ponukani različitim motivima. Znao je on da su mnogi došli, jer su prije čuli za njega, pa su htjeli osobno ga vidjeti, ili jer im je bio zanimljiv kao govornik, pa su iskoristili priliku što je u njihovom kraju. Znao je da među okupljenima ima i njegovih istinskih nasljedovatelja, koji su došli jer su u njemu prepoznali Mesiju; jer su željeli upoznati tajne kraljevstva Božjeg, ali je također znao i da među okupljenima ima i njegovih protivnika, koji su čekali neku pogrješnu riječ kako bi mogli nastupiti protiv njega. Zato svatko od okupljenih predstavlja neku vrstu tla za Božju riječ, o kojoj govori u svojoj prispodobi. Stoga će njegova riječ iz nečijih sjećanja vrlo brzo nestati, kao što će ptice pozobati sjeme koje je palo uz put. Neki će se lako oduševiti, ali samo trenutačno, vrlo brzo će na oduševljenje i na to što su čuli zaboraviti, kao kad sjeme padne na kamenito tlo, pa iznikne, ali se brzo i osuši. A u onima koji su previše okupirani onim što u sebi nose, brigama, problemima, planovima, u njima će riječ biti ugušena, kao što trnje uguši sjeme koje u njega padne. Dakle, Isusova riječ donosi rod samo kod onih koji su došli otvorena srca čuti što će on reći, koji vjeruju i spremni su vjeru posvjedočiti, spremni su slušati i u svom životu provesti ono što su čuli. Plodom posijane riječi Bog će nagraditi svakoga tko joj tako pristupi.

Naš pristup Božjoj riječi

Ova prispodoba nas potiče na razmišljanje o svom pristupu naviještenoj Božjoj riječi. Nismo uvijek ista vrsta tla za posijanu riječ. Mnogi uvjeti i okolnosti utječu na naš pristup Božjoj poruci. No, iako ovu prispodobu svi dobro znamo, rijetko razmišljamo o tome jesmo li mi ti koji donose rod ili ne. Bog kao sijač djeluje na različite načine i pokušava u naša srca posijati svoju riječ. Prvenstveno se to događa na svetoj misi, ali i na različitim duhovnim obnovama, susretima, u osobnom čitanju Svetog pisma i druge kršćanske literature… Različiti pristupi takvim događajima i mjestima čine nas različitim vrstama tla za posijano. Puno puta smo na mise i neke susrete odlazili da bi ljudi vidjeli kako smo mi vjernici; na susrete smo išli radi druženja i putovanja, zbog atraktivnih destinacija odvijanja i sl. Na duhovnim obnovama ili u osobnom razmatranju bili smo suviše okupirani nekim svojim mislima i problemima, što nas je učinilo rasijanima, te se nismo mogli sabrati i usredotočiti na ono što je Bog za nas pripravio.
Isus prispodobu zaključuje riječima: »Tko ima uši, neka čuje!« (Mt 13,9). Naravno, svi su imali uši, i čuli su što je on govorio, ali pristup slušanju odredio je u kojoj će se skupini svaki od slušatelja naći. U smislu vjere, uši ima onaj tko otvorena srca prima Božju riječ i spreman je na njezino djelovanje u svome životu. Bez te spremnosti sav početni entuzijazam i zanesenost padaju u vodu, pa su samo poslije izvjesnog vremena isti kao oni što nisu čuli riječ.
Stoga težimo tome da u svakoj prilici budemo oni koji će spremno primiti Božju poruku i prema njoj živjeti, ne dopustivši da nas išta u tome pokoleba. Naša želja i spremnost od Boga će biti nagrađene plodovima takvoga života.

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay