Arhiv tekstova
Nositi svoj križ s Bogom
Život na zemlji ispunjen je mnogobrojnim brigama i patnjama. Zbog toga se čovjek često osjeća kao da je od Boga napušten i zaboravljen, kao da Bog ne čuje njegove vapaje i ne vidi njegove muke. Naravno da nije tako, on o svome narodu vodi brigu i čuje svaku ljudsku molbu. Već nam Stari zavjet svjedoči da je Božji narod prolazio kroz različite tjeskobe, da je bivao zarobljen i tlačen, te je zbog toga vapio Bogu i molio za pomoć. Bog je čuo svaku molbu iz usta svoga naroda i po prorocima je obećavao izbavljenje, dolazak boljih vremena. On vidi patnje i suvremenog čovjeka, vidi sve njegove strahove i tjeskobe, čuje njegove molitve i ne ostaje gluh.
Neočekivanost Božjega djelovanja
Božje izbavljenje uvijek dolazi drugačije od naših očekivanja, jer njegovo djelovanje nadilazi sve naše zamisli, želje i spoznaje. Zato često ljudi nisu u stanju prepoznati njegovu prisutnost, jer ne žele napustiti okvire svojih razmišljanja. Tako je bilo i s Isusom. On je od Boga obećani Mesija, po njemu su se ispunila sva proročka obećanja. Ali, ispunile su se i riječi da je Bog svoju objavu sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima (usp. Mt11,25). Nije on to učinio zato što je tako htio, zato što bi imao nešto protiv mudrih i umnih ljudi. To se dogodilo jer mudri i umni ljudi, u Novome zavjetu označeni kao pismoznanci i farizeji, nisu bili spremni prihvatiti Božju objavu onako kako im se Bog uistinu objavljivao, jer je to bilo mnogo drugačije od njihovih očekivanja i zamisli. Obećani Mesija u osobi Isusa Krista bio je previše skroman i ponizan, previše miroljubiv i previše prijateljski raspoložen za obične ljudi, pa čak i one odbačene, nedostojne prijateljstva bilo koga, a posebno Mesije. Zato im je ostala skrivena Božja objava, sami su je od sebe sakrili ne mogavši napustiti svoje predodžbe.
A maleni, obični ljudi, prihvatili su otvorena srca onoga kojega im je Bog poslao, bez potrebe da ga stave u svoje kalupe. Zato im je objavljeno ono što je umnima ostalo skriveno. Suština je bila u pristupu, jer Bog se svima na jednak način objavio. A oni koji su sebe smatrali umnima i mudrima, takav stav su zauzeli i pred samim Bogom, ne želeći napustiti svoju mudrost i znanje, čak ni pred njim.
I suvremenom čovjeku oči ostaju zatvorene na Božje djelovanje zbog njegovog stava, jer želi da Bog ispuni njegova očekivanja i zamisli, želi Boga ukalupiti. No, s Bogom tako ne ide. Kada nismo spremni napustiti svoja očekivanja, onda nam se čini da nas je on napustio, da je na nas zaboravio. Povjerimo mu svoje brige i teškoće, ali nemojmo pred njega stavljati i svoja rješenja, već otvorena srca strpljivo čekajmo njegovo djelovanje, jedino tako ćemo ga moći zaista prepoznati. Jer, čovjek ne može biti mudriji i umniji od Boga, ne može ni izbliza znati što je dobro, a što ne, takvo znanje pripada jedino Bogu, koji nas neizmjerno nadvisuje i koji cijeli svijet drži u svojoj ruci.
S Bogom je sve lakše
Isus malenima poručuje: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11,28). Čovjeku u trpljenju najpotrebniji je iskreni tješitelj, koji razumije njegove brige. A kada je taj tješitelj sam Krist, čovjek može biti siguran da pružena utjeha nisu samo prazne riječi. Pod teretom života mnogi se osjećaju nemoćnima i napuštenima. Pritisnuti nevoljama, padaju u samosažaljenje, najgore stanje u kojem se čovjek može naći, jer misle da nikom nije stalo do njega i da mu nitko ne želi pomoći. Isus misli upravo na takve kada poziva k sebi izmorene i opterećene, obećavajući im odmor. No, on im ne obećava da će skinuti s njih teret koji nose, nego će ga pretvoriti u »slatki jaram« i »lako breme«, darujući se onima koji ga nasljeduju i nastoje biti »krotka i ponizna srca«. Njima će objaviti svoga Oca u kojemu će naći mir.
Svi mi nosimo svoj životni križ i nije nam lako. No, hoće li nam on biti pretežak ili će postati slatki jaram ovisi od našeg odnosa prema Kristu. Svatko tko nastoji biti krotka i ponizna srca, tko se trudi s Kristom nositi svoj križ, i dalje će ga imati na ramenima, ali će ga lakše podnositi. Mir i sigurnost koju daje hod s Bogom kroz ovaj svijet nezamjenjivi su. Samo s Bogom možemo biti radosni i širiti radost, unatoč životnim teškoćama. A života bez križa nema, tko to obećava, daje lažna obećanja. Krist nam obećava pomoć da prihvatimo svoj križ i radosno ga nosimo, a hoće li biti tako sami biramo, hoćemo li svoj teret nositi koračajući s Bogom ili biramo drugi put na kojem ćemo biti sami.
