Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Bojkot uspješan, nema više oporbe!

Nadam se da će, dok budete prelistavali u petak Hrvatsku riječ, dotle valjda i Republička izborna komisija (RIK) uspjeti prebrojiti glasove, tako da neću pisati o rezultatima nedavnih izbora. Želim podijeliti s vama neke dojmove o nedavnim izborima koji su provedeni na tri razine vlasti i u tri »države«. Zašto govorim o državama: jednu kod nas obično zovu »lažna«, druga je »samostalna« u okviru susjedne države, a treća naša država koja je članica UN, Interpola itd. Itd., ali zapravo još uvijek nema jasno definirane granice. A država koja nema jasno određene granice, po općim, a i mojim, kriterijima nije prava država. Možda gore navedene činjenice otežavaju rad RIK-a. Pitam se tko i na koji način može transparentno prebrojati pristigle glasove sa »susjednih teritorija«? Kako je određeno tko će biti na popisima tih birača? Navodno, javljali su se »dobrovoljno«?! Još dok se raspravljalo o raspisivanju ovih izbora, mnogim prijateljima sam govorio da će cilj SNS-a biti dvotrećinska većina u Skupštini iz raznih razloga, ali prije svega zbog promjene aktualnog Ustava, koji je donijet pod vrlo upitnim uvjetima a u kojem, među ostalim, odmah na početku, piše: »Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive«. O preambuli da ne pričam. Ono što je sigurno je da vladajući SNS ima dvotrećinsku brojku, čak od toga i veći broj mandata. Praktično nema oporbe, jer je druga partija u Skupštini i raniji koalicijski partner, a treća »beogradska« partija koja je ušla, najavila je da će vrlo rado surađivati u vlasti. Ima i manjinskih stranaka, među njima je Savez vojvođanskih Mađara, koji je u proteklom parlamentarnom razdoblju bio koalicijski partner. Vjerujem da »dvostrukom predsjedniku« (države i partije) nije lako, to se vidi i na njemu. Najveće pitanje u budućnosti je koji će biti njegov naredni potez? Što uraditi s tolikom vlašću? Sjetih se jedne poslijeratne zgode, koju mi je pričao pokojni otac: »Žali se jedan član SK, novopečeni direktor svome drugu, kako je teško voditi tvornicu, kako je teško upravljati s djelatnicima. Drug mu odgovori: ‘Ti si htio da tako bude, da tvornica bude tvoja’«. U ovom slučaju radi se, naravno o cijeloj državi, o jednom cijelom narodu.

Retrospektiva izbornog procesa

Ovaj proces mogao bih nazvati i »specijalnom tortom« u kojoj je prva, donja, kora raspis izbora i početak kampanje, u kojoj je oporba, nastala iz krhotina bivše vladajuće Demokratske stranke najavila bojkot izbora, kako bi se pokazao nelegimitet vlasti (vrlo čudan izborni program). Pri tome, smetnuli su jednu činjenicu s uma: da, gledano u postotcima, uopće nije uvjet da se 50% posto upisanih glasača pojavi pred glasačkim kutijama. Manja izlaznost jedino pogoduje manjinskim partijama, jer im je onda niži prirodni prag, što se i obistinilo. Možemo reći da su »mamac« sniženja cenzusa s 5% na 3%  mnogi »progutali«, nadajući se »lakoj zastupničkoj plaći« i privilegijima koji uz to idu. Kao gljive poslije kiše počele su se javljati razne grupacije čudnih naziva »Metla«, »Zavjetnici« Ruska partija, pa i rojalisti. Neki nisu dobili ni onoliko glasova koliko je bilo potrebno da bi se registrirali. Naravno, nisu uspjeli, i glasovi njihovih glasača u najvećoj mjeri pripisani su vladajućoj stranci (po Dontovoj metodi). Objektivno, ovaj potez bio je vrlo lukav i uspješan. Drago mi je da izvorni radikali nisu ušli u sastav zastupnika. Ono što mi je žao je da su se našli u pokrajinskoj Skupštini. Pa da nastavim s opisom »specijalne torte«. Specijalni fil, krema je pojava koronavirusa i zabrana okupljanja i izlaska, osim onima koji su vodili nekakvu »kampanju nositelja vlasti«. Skoro nije prošao niti jedan dan, a da se ne otvori put, gradilište, položi temeljni kamen nečeg itd. Glavni akter ovakve kampanje bio je dvostruki predsjednik, a mediji su uredno o ovim događajima izvještavali. Onda je došla gornja kora na tortu. Prekid izvanrednog stanja i službeni nastavak kampanje uz obavezan oprez. Došao je i dan glasanja, čiji rezultat je bio šlag na specijalnoj torti. Ona se zove »do sada neviđena velika pobjeda« za koju je urađeno sve.

Gdje smo bili mi, građani?

Tu prije svega mislim na nas građane Subotice, koji su u nikad manjem broju pristupili na mjesta izbora, negdje oko 45%. Lokalni dvoboj između SNS-a i SVM-a dobila je vladajuća stranka i po svemu sudeći imat ćemo starog-novog gradonačelnika, osim ako glavni šef partije ne odluči drugačije. Nisam mislio da u našem gradu postoje i »rusofili«, jer (neslužbeno) Ruska partija je dobila jedno vijećničko mjesto. Izgleda da su imali neke »dobre interne informacije«, meni nepoznate. Čudno je i to da je u nekim biračkim mjestima brojanje glasova trajalo i poslije ponoći. Neki to tumače nesposobnošću i neiskustvom članova biračkih odbora. Istina, kako sam primijetio, članovi su bili mladi; znao sam samo pripadnike SNS-a iz moje mjesne zajednice. Sada želim da u gradu vladajući SNS, bez »trulih kompromisa« (kako reče aktualni gradonačelnik), ispuni sve što je obećao uoči izbora. Znam iz iskustva da je od obećanja i zamisli dug i trnovit put do realizacije, da ne navodim konkretne primjere – počevši od Palićkog jezera.

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay