Arhiv tekstova

Birđa

Na fotografiji je Brigita r. Kuruc, Kraljeva (23. IX. 1898. – 15. V. 1987.), udana Đanić, Solarova, s četverogodišnjom unukom Maricom Đanić (1947.). Brigitu u Sonti nitko nije poznavao po krštenom imenu već kao Birđu. Sonćani su sve Brigite »prekrstili« u Birđe. Po njoj je cijela obitelj dobila novi nadimak Birđini, pa se i za unuka i njezinu sestru, oca i majku govorilo Birđini.
Birđa je još u djetinjem uzrastu od sedam godina ostala sama. Njena majka, otac i dva brata su otišli u Ameriku za boljim životom, a nju je američko veleposlanstvo odbilo. Birđa je imala urođenu anomaliju desnoga oka, odnosno na njega je bila poluslijepa. Roditelji su je ostavili teška srca, ali su se tješili i obećali da će čim zarade novac za liječenje poslati kako bi izliječila bolesno oko. Roditelji su se svojski trudili i novac zaradili i poslali, ali Birđa je odrastala i sve više sanjarila o tome da u Ameriku neće ići. Odgajali su je ujak, tete i stričevi. Redovito je dobijala iz Amerike novčanu pomoć, a osjećaji prema svojim najbližima postajali su bljeđi. »Daleko od očiju, daleko od srca«. Roditelji su žalili za njom. U Americi im se rodilo još dva sina i kćer. Birđinih sedmero najbližih je nastavljalo svoj životni put u dalekoj zemlji, kao i ona svoj, ali u Sonti. I pored potpore za liječenje, nije ju upotrijebila za čega je bila namijenjena. Plašila se da će joj vid možda još više oslabjeti.
Odrastala je u Sonti i upoznala svoga budućega supruga. U 22. godini je rodila prvo dijete Pavla koji je upisan u matičnu knjigu rođenih kao Pal Đanić (25. I. 1920.) od majke Brigite i Mikloša (Nikole) Đanića. Nakon njega rodila je kći Maricu, a 1923. sina Ivu (oca djevojčice s fotografije). U gladnim dvadesetim godinama kada je Dunav često plavio, Birđi je dobro došla izdašna pomoć koja je stizala iz Amerike.
Vrijeme ne staje i ne pita. Djeca su rasla i bilo ih je teško izvesti na put. U to vrijeme mnogi su davali djecu u »službu«, tj. na rad u gazdinske salaše van Sonte. Tako je i najstariji sin Pava bio u »službi« gdje ga je zatekao i Drugi svjetski rat. »Pomeo« ga je rat i nikada se više nije vratio. Birđa je s obitelji dobila nekoliko pisama i razglednicu tijekom rata i to je bilo sve. Nakon rata, Pava je bio tražen od svih mogućih službi širom svijeta, ali nije pronađen ni živ ni mrtav.
Suprug Nikola, Mika, kako su ga zvali, je umro 14. XII. 1944. od tuberkuloze. Opet je Birđa ostala sama u svojoj 46. godini s dvoje, sada već odrasle djece. Radila je na zemlji i jedno vrijeme pod svoj krov primila udovicu s nejakom kćeri, sve dok se nisu snašle. Sina Ivu je oženila, kći Maricu udala. Radovala se prvom unučetu, Marici s fotografije. Budući da su živjeli zajedno u kućanstvu, Marica je ostala majkina ljubimica. Sjeća se da je majka imala skriveni džep ispod šokačke suknje u kojoj su zazveckali novci kada god bi naišao sokakom sladoledžija.
Osobno se sjećam baba Birđe iz moga djetinjstva, mladosti, pa i kasnije. Bila je pravi šeret. Nasmijana, sklona humoru i uveseljavanju drugih. Kao starica znala se blagdanima urediti u svečanu šokačku nošnju s kapicom na glavi. Tako lijepo udešena prošetala bi sokacima Sonte do njezinoga pajtaša iz djetinjstva, futuraša Klece. Žene i muškarci su ustajali sa stolica ispod penđera i dovikivali: »Eno ide baba Birđa u kapice«.
Kapicu tada nije nitko više nosio. Ona je obožavala svoju šokačku nošnju i oblačila je za Grožđe bal u kojemu je bila sudionik u svojim poznim godinama, vozeći se na konjskoj zaprezi u defileu kroz selo kao i uvijek spremna za pjesmu i šalu.
Ruža Silađev