Današnja Ulica braće Radića nastala je na trasi starog Petrovaradinskog puta, jednog od sedam najstarijih cestovnih pravaca kojima se stizalo u Suboticu (prvo utvrdu, varoš, pa grad, kroz vrijeme je mijenjala ime). Sve do kraja devetnaestog stoljeća ovo se zvao Petrovaradinski put i u južnom se dijelu granao u dva pravca, od kojih je jedan vodio preko mosta postavljenog na vodotoku (danas Prozivka) i priključivao na Topolski, sada više znan kao Beogradski put.
Tom su trasom starog puta, a kasnije urbanizirane ulice, prolazile mnoge generacije predaka, te ne čudi što Subotičani i danas vole ovom dugom, širokom i sjenovitom ulicom prošetati ili proći ju biciklom i tamo i ovamo; začudo pločnik je komotan i s obje strane ulice postavljena je biciklistička staza. To je prednost ovog doba, no ovu trasu u prošlosti nije bilo lako prolaziti, pogotovo u kišnim razdobljima. Tek su polovicom devetnaestog stoljeća postavljeni pločnici od opeke, umjesto jelovih dasaka, koji su služili toj svrsi, a kolovoz je popločan 1880. godine. 
Ulica braće Radića u povijesti je mijenjala nazive, ali i svoj izgled: pogled iz pravca centra grada više nije isti, što se vidi i po priloženoj staroj razglednici. Dijelom su promjene nastale i zbog posljedica bombardiranja grada 1944. godine, u kojem je srušeno i oštećeno nekoliko objekata i u spomenutoj ulici, a napose na području grada između ove ulice i Senćanskog puta. Kuće koje su na staroj razglednici slijeva zamijenio je novi stambeni blok, dok su s druge strane ulice već šezdesetih godina prošlog stoljeća podignute dvije trokatnice sa stanovima. Jedna od njih okružena je zelenom »zavjesom« i uvučena od ulične regulacijske linije koju prate ostali objekti u nizu, što joj daje posebnost u ovoj lijepoj, širokoj, staroj ulici (na slici).