Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Ljubav i žrtva

Ljudsko djelovanje u ovome svijetu uvijek je potaknuto nekim višim ciljem koji se želi ostvariti. Što je cilj u ljudskim očima viši, to su ljudi spremni podnijeti veću žrtvu. No, ciljevi kojima se najčešće teži su ostvarivanje dobiti u vidu materijalnog profita, a Isus nas trinaeste nedjelje kroz godinu uči da viši ciljevi idu daleko iznad materijalnog svijeta. Da bismo te ciljeve ostvarili, potrebno je mnogo više od onoga što u ovome svijetu smatramo žrtvom za postizanje viših ciljeva.

Isusovi zahtjevi

Čovjek je spreman žrtvovati se i odricati, a ako nije u pitanju materijalni cilj, to čini jedino pokrenut ljubavlju, jer ljubav ne kalkulira, ona je jedina sposobna za nesebično davanje. Samo iz te perspektive možemo razumjeti zahtjeve koje Isus stavlja pred svoje učenike: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan« (Mt 10,37). Ovako nešto zatražiti može samo onaj koji ljubi još i mnogo više nego što želi da mu bude uzvraćeno, a to je jedinorođeni sin Božji jer »Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj daje kao otkupninu za mnoge« (Mt 20,28). To je cijena njegove ljubavi prema čovjeku i opravdanje njegovog zahtjeva. Ako je čovjek vrijedan Božjega služenja i smrti, zar onda čovjek može više ljubiti bilo koga drugog? No, ljubav se ne može zapovjediti, ni Isus ne zapovijeda svojima da ga ljube. Ljubav je dar koji se daje za primljeno. Stoga Isus svoje samo podsjeća što za njih čini, što za sve ljude čini.
On, također, napominje da uzvratiti njemu ljubav podrazumijeva velike žrtve, koje će ljubav učenika stavljati na ispit. »Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan« (Mt 10,38). Dakle, uzvratiti ljubav Kristu, koji za čovjeka umire na križu, znači i da i sami moramo prigrliti križ koji nam je namijenjen. A kršćanski križ je ponekad izuzetno težak, nije ga lako nositi, ali on je ispit ljubavi kroz koji moramo proći. Križ je simbol Kristove i naše ljubavi, bez križa nema kršćanina.
Najneshvatljiviji dio Isusovog zahtjeva je: »Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga« (Mt 10,39). Kako se istovremeno može život i izgubiti i naći i obratno? No, iz kršćanske perspektive to je vrlo shvatljiv i jasan zahtjev, jer se kršćanin već u ovome životu usmjerava na život vječni, a to često znači odricanje od brojnih ideala, dobiti i uspjeha kojima je usmjeren ovaj svijet. Ljudima je teško radi vječnosti odreći se onoga što će im pružiti neke trenutne dobiti na zemlji, a upravo po tome se poznaju Isusovi učenici. Oni umiru ovome svijetu, da bi živjeli Bogu, da bi se radovali u vječnosti; odriču se mnogih zadovoljstava koja im nudi svijet, radi Krista. Na to ih može pokrenuti jedino ljubav prema svome stvoritelju, jer bez ljubavi čovjek računa ovozemaljski i nije se spreman ničega odreći.

Jesmo li spremni na odricanje?

Naša ljubav i vjernost Isusu na ispitu su svakoga dana i gotovo svakoga dana taj ispit se pada. To se dogodi svaki put kada nam je sve drugo preče od molitve i svete mise, kada za sve pronalazimo vremena, samo Njega zanemarujemo. Tada pokazujemo da sve drugo ljubimo više od Njega, ali i da nismo spremni preuzeti nikakav križ i krenuti za njim. Svako odricanje nam je preveliko, a to je često odricanje od svakodnevnih sitnica i malih uživanja, poput ustajanja sat vremena ranije nedjeljom zbog svete mise ili odricanje od večernje serije da bismo vrijeme proveli u molitvi. Naravno, kada nismo spremni žrtvovati sitnice za Boga, onda nećemo ni neke, za ovaj svijet važnije stvari. Lako ćemo ga se odreći u društvu da bismo se dodvorili nadređenima, odbacit ćemo kršćanski nauk da nas na poslu ne bi smatrali čudacima… Gdje je tu ljubav prema Spasitelju, koji je za nas umro na križu? Pravdamo se strahovima, a zaboravljamo da je Bog moćniji od svega i da nas voli beskrajno, te da će svakoga koji sve svoje težnje i ciljeve, sav svoj život njemu podredi, obilato nagraditi. Čovjek se vjerom izručuje Bogu i prepušta se njegovom vodstvu. U takvom slobodnom opredjeljenju otvoren je za različita iskustva i žrtvu, pa i za ona koja čine život teškim. Upravo u tome se sastoji prihvaćanje križa, a iz toga se rađaju obilati plodovi Božje nagrade.
Ana Hodak

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay