Arhiv tekstova

Pripadnici hrvatske i mađarske nacionalne zajednice u Srbiji imaju slične probleme i njihov je zajednički nastup prema državnim tijelima u pojedinim pitanjima potreban i poželjan. I mađarska i hrvatska nacionalna manjina u Srbiji u najvećem su broju koncentrirane u Vojvodini, gdje njihovi predstavnici uspješno surađuju, a tome u prilog idu i odlični odnosi, koje imaju njihove dvije matične zemlje – Hrvatska i Mađarska. 

Ovo je, između ostalog, zaključeno tijekom prošlotjednoga posjeta izaslanstva Hrvatskog nacionalnog vijeća Ministarstvu vanjskih poslova Mađarske u Budimpešti. U izaslanstvu HNV-a bili su predsjednik HNV-a Josip Z. Pekanović i dopredsjednik Izvršnog odbora HNV-a Zvonimir Perušić, a primili su ih u odvojenim razgovorima državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova Mađarske Ferenc Gémesi, zatim šef Ureda za Mađare izvan Mađarske Ferenc Pintér i predsjednik Ureda za nacionalne manjine Antal Heizer. 

Tijekom boravka u Mađarskoj, u četvrtak 19. siječnja, izaslanstvo HNV-a primili su i veleposlanik Srbije i Crne Gore u Budimpešti Predrag Čudić, te veleposlanik Republike Hrvatske u Budimpešti Stanko Nick. 

KLJUČNA GODINA: U razgovoru s državnim tajnikom u Ministarstvu vanjskih poslova Mađarske Ferencom Gémesijem Josip Z. Pekanović je naglasio, kako se od 2000. godine položaj nacionalnih manjina u Srbiji u mnogome poboljšao, ali da i dalje ima određenih poteškoća i problema.

»Ova je godina za Srbiju od izuzetnog značaja«, rekao je Pekanović. »Srbiju očekuju važne odluke u svezi s Kosovom, Crnom Gorom i Haškim sudom. Poslije toga vjerojatno će se krenuti u donošenje novog ustava, a to znači i otvaranje pitanja autonomije Vojvodine. To je od značaja kako za Mađare, tako i za Hrvate, koji su po brojnosti drugi po redu u Pokrajini. Iako je demokratska vlast još 2000. godine obećala promjenu Miloševićeva ustava, s tim se ne žuri, budući da se dobar dio profita iz Vojvodine odlijeva u središnju državnu kasu, a to odgovara vlastima u Beogradu. Nemamo riješeno ni političko predstavljanje manjina u parlamentima. O ovim temama često razgovaramo s predstavnicima Mađara u Vojvodini i zajednički planiramo strategiju.«

Državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Mađarske Ferenc Gémesi izrazio je zadovoljstvo što Hrvati i Mađari, kao nacionalne manjine u Srbiji, imaju dobru suradnju, budući da imaju i puno zajedničkih ciljeva. 

»Pitanje Kosova je ujedno i pitanje nacionalnih manjina, ali nije dobro da se to pitanje vezuje za pitanje Vojvodine i nacionalnih manjina u Vojvodini«, rekao je Gémesi. »Bez obzira na budućnost Kosova, manjine u Srbiji trebaju imati garancije. Možda budućnost Kosova nije u rukama Beograda, ali pitanje manjina u najvećoj mjeri jest. Od Srbije se, dakle, u Europi očekuje da manjinama garantira manjinska prava. I to ne neka specijalna prava, ne rezervate, nego prava koja su praksa u Europskoj uniji. Konfrontacije nikom ne trebaju, jer se time ništa ne postiže. Interes je Srbije da rješava pitanje manjina, jer dok se god to pitanje ne riješi, ono će biti otvoreno, i na stolu.«

POZITIVAN ANGAŽMAN PREMIJERA KOŠTUNICE: Josip Z. Pekanović je izjavio kako se premijer Vojislav Koštunica osobno zalaže za rješavanje pojedinih pitanja manjina, da redovito održava sastanke s predsjednicima nacionalnih vijeća, te da je s izaslanstvom Hrvata zasebno razgovarao tjedan dana ranije. Gémesi je pozitivnim ocijenio osobni angažman koji u posljednje vrijeme pokazuje srbijanski premijer Vojislav Koštunica, ali je izaslanstvo Hrvata upozorio kako iskustvo pokazuje da postoje i neispunjena obećanja. 

»Razumijem srbijanske političare, koji kažu da pred sobom imaju rješavanje dviju krupnih stvari – Kosova i Crne Gore – te da zbog toga ne mogu dozvoliti da se zbog unutarnjih stvari radikalizira situacija u Srbiji«, dodao je Gémesi. »Ja to prihvaćam, ali pitanje manjina je tema koja se upravo može rješavati. Srbijanski političari moraju odlučiti kojim smjerom hoće ići. Ova neizvjesnost nije dobra ni za koga, pa niti za same Srbe. Što se autonomije Vojvodine tiče, mi ćemo podržati ono za što se budu izjasnili Mađari u Vojvodini i u to se Republika Mađarska neće miješati. Važno je znati da danas, u 2006. godini, nitko više ne priča o nekakvoj promjeni granica.« 

PRAVA OSTVARITI PRIJE ULASKA U EU: U Uredu za Mađare izvan Mađarske, gdje je izaslanstvo Hrvata primio šef Ureda Ferenc Pintér sa suradnicima, predsjednik HNV-a Josip Z. Pekanović informirao je mađarske državne dužnosnike o suradnji sa službenim predstavnicima mađarske manjine u Srbiji, naglasivši kako trenutačno nema nikakvih garancija da će se ove godine usvojiti novi Ustav Srbije, a time i vratiti autonomija Vojvodine, te da se od Mađarske, kao članice Europske unije, očekuje potpora. Pekanović je također rekao kako se nakon zajedničkog nastupa Mađara i Hrvata pred Vijećem Europe u Bruxellesu u listopadu prošle godine znatno smanjio broj incidenata u Vojvodini, a da od tada praktički nije zabilježen niti jedan incident spram Hrvata.

   U Uredu za nacionalne i etničke manjine predstavnici Hrvata iz Srbije upoznati su sa strukturom manjinske samouprave u Mađarskoj, te s nekim konkretnim rješenjima koja bi se eventualno mogla primijeniti i na vojvođansku manjinsku scenu. 

   »U mađarskome parlamentu ima pripadnika manjina, čak i tri Hrvata, ali oni tamo ne nastupaju u nacionalnim bojama, nego u stranačkim«, rekao je Antal Heizer, šef Ureda, i dodao: »Izravnih predstavnika manjina u parlamentu dakle nema. Problem su i različiti kriteriji spram manjina u Europskoj uniji. U zemljama novim članicama odnos prema manjinama bio je jedan od uvjeta ulaska u EU, pa su tu manjinski standardi znatno viši nego u zemljama starim članicama. Upravo je zbog toga jako važno kvalitetna rješenja dostići prije ulaska u EU, jer kasnije zanimanje za manjinska pitanja opada. Dakle, za vrijeme pristupa jedne zemlje u EU manjine mogu dobiti puno više nego samim ulaskom u EU.«

Ovu tvrdnju Heizer je ilustrirao primjerom kako niti u Europskome parlamentu nema izravnih predstavnika nacionalnih manjina, osim jednoga Nijemca iz Tirola, ali ni taj slučaj nije rezultat europskoga zakonodavstva nego unutarnjeg zakonodavstva Italije.