Arhiv tekstova

Velika tragedija u Crnoj Gori, koja je u smrt odvela najmanje 44-ero ljudi, od toga petero djece, u kojoj je povrijeđeno oko 200 osoba, 50 teže, zasjenila je ovoga tjedna sve događaje u regiji. Pomahnitali vlak na pruzi Bijelo Polje-Bar, survavši se u provaliju duboku 50 metara, u povijest Srbije i Crne Gore uklesao je jedan od najcrnjih datuma. Ljudski se životi ne mogu i neće vratiti, za svojim najmilijima rodbina i prijatelji doživotno će žaliti, no nacija bi, nakon što se zastave ponovno zavijore na vrhu kopalja, definitivno morala staviti točku na voluntarizam i javašluk u pojedinim segmentima društva, posebice u oblastima u kojima se cijena za neodgovornost i nemar mjeri ljudskim životima. 

Pri tome, uopće nije bitno hoće li se pokazati da je tragediju kod Bioča uzrokovala tehnička neispravnost vlaka ili ljudski faktor. Što god bilo, krajnji je zaključak da promet prugama, cestama i zrakom u ovoj zemlji nije dovoljno siguran. Pogledamo li izgled vlakova i šinobusa koji prometuju nesuđenim brzim prugama, autobusa od kojih se neki ne razlikuju puno od onoga s natpisom »Krstić i sin«, do zrakoplova koji, srećom, za sada nisu doživjeli katastrofu, ali prinudno i nesigurno slijetanje nedavno jesu, i to baš u Crnoj Gori, upozoravajući zaključak nameće se sam po sebi. Kupnja rashodovanih javnih prometala u zapadnim zemljama pod sumnjivim okolnostima i čudnim cijenama, njihovo investicijsko održavanje bez originalnih dijelova i stručnog nadzora proizvođača, te nekontrolirani uvoz ponekad »po hitnom postupku« i bez tendera, jer »da vam kažem, taj je zakon loš«, praksa je koja mora biti zaustavljena. Ako ovo nije prigoda za to, vjerojatno je neće nikad ni biti.

U sjeni teške nesreće u Crnoj Gori ostala je smrt predsjednika Kosova Ibrahima Rugove. Odlazak najpopularnijeg kosovskog političara stvara novu situaciju na rovitoj političkoj sceni južne srpske pokrajine, buduće albanske države, ili već nečeg trećeg što se ima roditi poslije pregovora svih sa svakim. Svojevremeno od strane srbijanskoga režima proglašen neprijateljem države, Rugova je prešao put do umjerenog kosovskog političara, dobrim dijelom zahvaljujući i nekim svojim ekstremnim sunarodnjacima koji su u međuvremenu zauzeli prostor i desno i lijevo od njega. Politička borba za popunjavanje praznine, koju je svojim odlaskom Rugova ostavio, upravo je počela. Od njenog ishoda ovise brzina i sadržaj budućeg rješenja, kako pitanja Kosova, tako vjerojatno i budućnosti Srbije i regije u cijelosti.