Arhiv tekstova
Radnici u Božjoj žetvi
Čovjek od najranijih vremena traga za Bogom. U tom traganju je lutao, sve dok Bog nije odlučio otkriti mu se. Otkako se objavio, svjedoči nam Stari zavjet, Bog sa svoje strane čini sve da čovjeka pridobije za savez prijateljstva. A čovjek, iako u sebi nosi duboku potrebu za Božjom blizinom, nosi i sklonost prkosu i nevjernosti. Međutim, i onda kad bez Boga luta, čovjek je predmet Božje ljubavi i brige. Tako se on puno puta sažalio nad nevoljama svoga naroda, iz velike ljubavi i pomogao mu. Kada su vapili u egipatskom ropstvu, šalje im Mojsija da ih izbavi. A kasnije, u različitim nevoljama šalje im suce, kraljeve i proroke da ih obrane i zaštite. Svi oni osjećali su se maleni i nedostojni svoje službe, ali njihova moć nije bila u njihovim sposobnostima nego u pouzdanju u Boga koji ih šalje.
Božja sućut i ljubav prema svome narodu puninu svoga izraza nalazi u Isusu iz Nazareta. U njegovo vrijeme narod je već dugo bio bez kralja i proroka. Poput stada bez pastira, izloženi različitim opasnostima i nevoljama. Zato Isus dolazi kao dobri pastir da okupi i zaštiti stado svoje.
Dvanaestorica
Isus kad »ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim, jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira« (Mt 9,36). On ne želi da lutaju izgubljeni, želi ih okupiti u svoj ovčinjak, želi se pobrinuti za njih. U tu svrhu on odabire Dvanaestoricu, jer ne želi da njegov narod više ikad ostane bez pastira u ovome svijetu. Dvanaestorica predstavljaju najužu skupinu među Isusovim učenicima. Pomislili bi ljudi da je izabrao najučenije, najbogatije i najutjecajnije. Ali ne! Izabrao je skromne ribare, ni učene ni bogate. Među njima bio je i jedan carinik, pripadnik najomraženijeg kruga ljudi, jer je ubirao porez od svoga naroda za okupatora. Među Dvanaestoricom bio je i Šimun Revnitelj. Dodatak uz njegovo ime znači da je bio pripadnik skupine zelota, koja je zagovarala mržnju prema Rimljanima i pravo na oružani otpor. Čovjek bi se zapitao što će Isus, koji propovijeda ljubav i mir, s takvim ljudima. No, Isusov pogled na čovjeka seže mnogo dalje od onoga što vidimo izvana.
Bira dvanaest učenika, jer taj broj ima snažno simboličko značenje. Bog je od dvanaest Jakovljevih sinova načinio dvanaest plemena od kojih je nastao izraelski narod. A Isus bira dvanaest učenika i šalje ih u svoje ime, jer želi okupiti novi Božji narod. To neće više biti samo Izrael nego i obraćenici iz svih naroda i jezika, kao što su već u Starom zavjetu najavili proroci. A okupljat će ga Dvanaestorica, po ljudskim kriterijima nedostojna te uzvišene zadaće. No, kroz vrijeme provedeno s Isusom oni su rasli u vjeri i svom pouzdanju u Boga, upoznavši Božju, a ne ljudsku mudrost. Oni nisu bili savršeni ljudi, njihovo putovanje s Isusom puno je uspona i padova, ali će na kraju pobijediti njihova vjernost.
Treba moliti
Sve što su učenici primili i trebali predati, primili su od Isusa; zato on i nije tražio sposobne nego vjerne. Nije od njih tražio neke velike pothvate nego ponizno služenje. Tražio je svjedoke Radosne vijesti, što su oni i bili, do nakraj zemlje, do mučeničke smrti.
I danas Isus traži učenike koji će biti vjerni svjedoci evanđelja. »Žetve je mnogo,
a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju« (Mt 9,37-38). Znači, moliti treba za svjedoke evanđelja, za one koji će biti pastiri Božjega naroda. Često kritiziramo naše pastire, a rijetko za njih molimo. I oni su ljudi skloni slabostima, kao što su bila i Dvanaestorica, ali njihova snaga nije u njihovim ljudskim sposobnostima nego u vjernosti Kristu. Zato ih molitvom trebamo podupirati. Isus nas poziva da molimo i za buduće pastire, odnosno za nova duhovna zvanja, da se mladi ljudi ohrabre odazvati Božjem pozivu. Mnogi strahovi i nejasnoće priječe mladog čovjeka da odabere put na kojem ga Bog želi. Ne osjećaju se sposobnima i dovoljno hrabrima, kao mnogi Božji odabranici o kojima nam svjedoči Sveto pismo. Trebamo moliti za njih da u biblijskim primjerima prepoznaju ohrabrenje, jer Bog onoga kojega odabire čini sposobnim za službu na koju ga poziva. Trebamo moliti i za one koji su započeli svoju pripremu za svećeničko ili redovničko zvanje da, unatoč kušnjama, ustraju kao što su Dvanaestorica.
I naposljetku, trebamo moliti i za svoje kršćansko poslanje. I mi smo dio radnika u žetvi Gospodnjoj. I naša je dužnost da svjedočimo evanđelje, a znamo koliko nam je to ponekad teško i koliko puta postupimo kao da nismo Kristovi učenici. Zato trebamo moliti.
