Arhiv tekstova

U četvrtak 5. siječnja u prostorijama crkve Sv. Jurja u Petrovaradinu otvorena je 13. samostalna izložba slika vojvođanskog slikara Kristijana Sekulića pod pokroviteljstvom HKPD »Jelačić«. 

Svoja razmišljanja o odnosu prirode, čovjeka i umjetnosti Sekulić je osebujnim slikarskim tehnikama, prepoznatljivim i na prvi pogled, pretočio u umjetnička djela prezentirana u tri zasebne tematske cjeline nastale istodobno, tijekom prošle godine. 

OSEBUJNI STILSKI IZRAZ: »Može se reći da u današnje vrijeme poznavanje zanata i tehnika postaje sporedno i nepotrebno, a pronaći osobni i originalni stilski izraz je vrlo teško. Mislim da je Kristijan Sekulić na pravom stvaralačkom putu s velikim izgledom za uspjeh. Širokom rasponu između klasičnog i suvremenog, gdje nastaju maštovita i kreativna djela, Sekulić pristupa s rijetko viđenim suvremenim rješenjima, kao što je to slučaj u njegovom opusu, Katedrala’«, kazao je, otvarajući izložbu, profesor likovne umjetnosti u Subotici Geza Verebeš, a osvrćući se suštinski na tematiku djela i prilaz umjetničkim vrijednostima u današnje vrijeme.

Na pitanje – postoji li nada da se očuva ljepota klasične umjetnosti u vremenu koje je obilježeno brzim tehnološkim napretkom, udaljavanjem čovjeka od prirode i sebe, a približavanjem potrošačkom i materijalističkom duhu, što sve manje mjesta ostavlja lijepoj klasičnoj umjetnosti – profesor Verebeš nalazi pozitivan odgovor u djelima slikara Kristijana Sekulića, za kojeg kaže da je postavio »kamen«, kao i mnogi drugi veliki umjetnici prije njega.

»Koliko je danas zastupljena klasična umjetnost moglo bi se govoriti naširoko, a koja odlazi u sferu neobjašnjivog, totalno apstraktnog, gdje se, po mom mišljenju, prave kreativne vrijednosti umjetnosti u velikoj mjeri gube, a kod Sekulića to nije slučaj. Nisam htio dublje ulaziti u problematiku njegovih djela, ali sam mu još u vrijeme nastajanja slika predložio da nađe ‘zlatnu sredinu’ u radu, u kojoj će istinski pronaći sebe. U opusu ‘Katedrala’ može se vidjeti taj originalan pristup umjetnika, koji bi mogao primijeniti i u svim svojim ostalim radovima«, istaknuo je Verebeš. 

ODLAZAK U PRIRODU: Sekulić, kako kaže, voli otići u prirodu, u nekakav krajolik koji ga opušta, gdje se odmora od svakodnevne vreve i burnog života suvremenog društva. »Mi živimo u vremenu gdje su aktualne teme vraćanje prirodi, zdravom načinu života, očuvanju ekološke slike zemlje itd., a s druge strane, nazočan je jak tehnološki razvoj suvremene tehnologije. Ljudi sve više trče za novcem, za ostvarenjem vlastitih sitnih ambicija, bivaju sve više usamljeni i nesretni, a takvi su jer su se otrgli od prirode«, objasnio je Sekulić, obrazlažući probleme na koje svojim stvaralaštvom želi ukazati.

Izložena djela umjetnika su s jedne strane odgovor na pitanje ljudske otuđenosti od sebe samog, od prirode, te čovjekove trke za vremenom kojeg ne može sustići, a s druge strane, nastale slike, kako kaže umjetnik, predstavljaju odgovor na riječi koje se mogu čuti na raznim mjestima: da je umjetnost došla do svojeg kraja, da je rekla sve što je imala reći te da je u njoj sve već završeno. Sigurnim slikarskim potezima četkice viđenim na ciklusu slika vojvođanskog pejzaža, koji je već viđen, ipak se mora reći, a bez pretenzije neuvažavanja, da umjetnik ne dijeli mišljenje s njima, kao i s onima koji smatraju da je prikazivanje krajolika prevaziđeno, koji gotovo nipodaštavaju tu temu. On to objašnjava sljedećim riječima: »Smatram da nisu u pravu. Mislim da oni koji zastupaju takav stav žive u jednom vještačkom okolišu, neprirodnom okružju za čovjeka, da imaju vještačku inteligenciju. Na ulici jednostavno po ljudima možete vidjeti – tko živi u zdravoj sredini, a tko u bolesnom okruženju. Ja to smatram bolešću.«

»ZLATNA SREDINA«: Osebujnost i originalnost umjetnikova odiše u ciklusu »Katedrale«, gdje je, i po riječima profesora Verebeša, umjetnik našao »zlatnu sredinu«, na karakterističan način spojivši klasični umjetnički izraz sa suvremenim vrijednostima umjetnosti. Jedinstvenost pristupa temi i djelu izdvaja taj ciklus od ostalih i pokazuju umjetnikovu spemnost i sposobnost razvoja i napredovanja. Umjetnikova razmišljanja o odnosu prirode, čovjeka i umjetnika odnosno položaju klasičnih i suvremenih vrijednosti umjetnosti danas, izražajnom, jednostavnom i viševjekovnom simbolikom kamena, jasno su prikazana u spomenutom opusu. Jer kako kaže Sekulić, »Čovjek je otuđen od svojeg vlastitog staništa, prirode, u kojeg ga je dragi Bog namjestio. Adama je smjestio u Edenski vrt, znači u prirodno okruženje, nije ga smjestio u nekakav stan ili kocku, u urbani ambijent. Katedrala je od kamena, a kamen je u učenju svih drevnih religija i civilizacija uvijek označavao snagu, postojanost, dugovječnost…. Svi najveći oltari, žrtvenici, stećci, napravljeni su od kamena… Svi su se kraljevi, u bilo kojem periodu povijesti, a bilo da je riječ o kraljevima, baronima, cezarima, uvijek trudili da od kamena izrade, bilo piramidu, grobnicu, hram, stećak…«. »Od pamtivijeka čovjek traži način da se približi Bogu«, kaže Sekulić i nastavlja, »čovjek ima potrebu dati dublji trag postojanja Boga na zemlji, a to se izražavalo putem kamena«. Simbolizam kamena, po mišljenju umjetnika, čovjeka prati od prvih dana života ovdje, podsjećajući publiku da su prvi crteži upravo nastali u kamenu, da su krenuli iz špilja i iz njih kasnije izišli. Sekulić čvrsto brani stav da to nije prevaziđeno i obesmisleno, kako smatraju neki danas.

TREĆA CJELINA: Treća cjelina slikareva stvaralaštva predstavljena je u četiri apstraktna djela koja, kako smatra sam umjetnik, tjeraju čovjeka da poged uputi u daljinu, prema planini, prema dragome Bogu, koji, po vjerovanju starih naroda, prebiva na vrhovima planina. »Čovjek se ne treba uvijek zadovoljavati stvarima iz daljine, već ponekad mora zaroniti u samoga sebe, pogledati tle majke zemlje po kojem hodi i obratiti pažnju i na neki detalj«, kaže Sekulić i dodaje kako je čovjek u kozmosu jedna čestica, tek jedan detalj. »One su proizvod razmišljanja i potiču na razmišljanje«, poručuje umjetnik na kraju razgovora za »Hrvatsku riječ«.

Izloženim djelima podijeljenim u tri opusa umjetnik kao da zaokružuje cjelinu od klasičnih vrijednosti predstavljenih u motivima vojvođanskih krajolika, preko spoja sa suvremenim umjetničkim izrazom u ciklusu »Katedrale«, do trećeg, suvremenog apstraktnog prikaza čovjekovog postojanja u kozmosu, kojim otvara brojna pitanja za promišljanje.

Ova izložba predstavlja nastavak prakse HKPD »Jelačić« da organizira i podržava izložbe naših slikara, kako nas je obavijestio Petar Barbek, predsjednik Društva.