Arhiv tekstova
Duh Božji dolazi među ljude
Novi Božji narod nastao je na Pedesetnicu silaskom Duha Svetoga. Za apostole i za cijelu povijest spasenja započelo je novo razdoblje, prepuno izazova, ali praćeno moćnim djelovanjem treće božanske osobe. Njegova prisutnost nije vidljiva ljudskom oku, ali njegovo djelovanje jeste.
Silazak Duha Svetog
Novozavjetni autori na različite načine opisuju tu nevidljivu silu odozgo koja je preobrazila Isusove učenike i omogućila im da ispune poslanje koje su dobili od njega. No, složni su u jednom: to je nastavak Isusovog poslanja snagom njegovog i Očevog Duha.
Luka se u Djelima apostolskim, da bi prikazao što se zbilo na dan Pedesetnice, služi već ustaljenim starozavjetnim slikama vjetra i vatre, koje označavaju Božju prisutnost. To su popratni znakovi silaska Duha, a plod njegova silaska je dar razumijevanja jezika: »Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti« (Dj 2,4). Ono što su ljudi nekada davno pokvarili gradeći kulu babilonsku, te više nisu mogli razumjeti jedan drugog, sada Duh Sveti mijenja. On na čudesan način zbližava ljude i oni se ponovo mogu razumjeti. Tako njegovo djelovanje postaje jasno i vidljivo, ne samo dvanaestorici, nego svima. Također, postaje jasno da će se nakon njegovog dolaska dešavati velike i čudesne stvari.
Apostol Pavao u poslanici Korinćanima govori o brojnim darovima koje Duh daje onima koji su članovi zajednice. On, također, govori da su članovi zajednice sa svojim darovima udovi jednog tijela koje je Krist. Svi su vrijedni, a jedan bez drugog ne mogu. Dakle, Duh daje darove, ali ti darovi povezuju, jer samo zajedno mogu biti Crkva, Božji narod, i samo zajedno mogu svoje darove iskoristiti na pravi način. Duh je onaj koji ujedinjuje, koji od mnoštva različitih naroda može učiniti zajednicu u kojoj razlike postaju nebitne. Za njega nema prepreka u ujedinjavanju, sve što se ljudskim očima čini nepremostiva razlika, poput staleških, nacionalnih, govornih... za njega je nevažno.
I bez obzira na to koliko je vremena prošlo od čudesnog dolaska Duha Svetog među ljude, svaki put se iznova divimo i čudimo nad tim veličanstvenim događajem. I nije on učinio čudo samo toga dana nego je nastavio činiti čuda sve do danas. A apostoli su nam ostali kao trajno znamenje veličanstvenog pothvata Duha Božjeg u svijetu. Od običnih neukih ribara on je napravio navjestitelje evanđelja, na čije su se riječi obraćali toliki učeni ljudi. U vrijeme žestokih progona, kada je opasno po život bilo vjerovati u Krista, oni su danomice zajednici pridruživali nove članove iz svih staleža. Neprijateljstvo okoline prema njima je raslo, ali na njihove riječi obraćalo se sve više ljudi. I nije samo čudo Duha što je od njih učinio navjestitelje evanđelja, čudo je i njihova postojanost i hrabrost, njihova ljubav prema svome poslanju. Ali, čudo Duha je i način života svih onih koji su se pridružili apostolima i postali dio Crkve.
Duh Sveti je i među nama
S divljenjem čitamo izvještaje iz prvih kršćanskih vremena i mislimo kako je bilo divno kada je Duh Sveti po ljudima činio takva uzvišena djela. No, zaboravljamo da je Duh Sveti trajno prisutan u Crkvi i trajno traži suradnike da po njima nastavi činiti čudesa. Apostoli su željeli izvršiti poslanje primljeno od Isusa, ali nisu znali kako, pa im je Duh pomogao. Tako on i danas pomaže svakome tko želi izvršiti poslanje. Samo nam često nedostaje hrabrosti reći »da« Isusu i otvoriti vrata srca djelovanju Duha Svetoga. Ipak, nisu svi tako u strahu od svijeta. Svi svećenici, redovnici i redovnice dali su svoj pristanak Kristu i dopustili Duhu Svetom da po njima djeluje. I svi oni vjernici koji požrtvovno služe svojoj zajednici, koji svoje talente ugrađuju u Crkvu, koji hrabro svjedoče Krista u svakoj sredini u kojoj se zateknu.
Čuda se i danas događaju. Možda nećemo čuti da netko odjednom priča drugim jezikom, ali je svakako vrijedno divljenja i djelo je Duha Svetog što se netko ne srami reći među kolegama da vjeruje u Isusa, što se mladi ne srame među svojim prijateljima priznati da idu na nedjeljnu misu, što se sportaši prekrste prije važnih natjecanja… Sve su to svjedočanstva vjere za koja mnogi od nas nemaju hrabrosti, jer se nisu spremni otvoriti djelovanju Duha, a po kojima vidimo da on i danas djeluje u Crkvi, i to ne samo po svecima, nego po svakom »običnom« čovjeku koji želi biti gorljivi vjernik i ljubi svoga Boga.
