Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Rokatanca

Faljnis, čeljadi moja, Jeee, šta se sve istrevljalo ovi par miseci, ta ne smim vam sve ni ispripovidat. Sidim prid ambetušom i gledam kako rominja nika sitna kišica, nikako da se već malkoc ispada, sve nam već suvo i uprašeno. Bio niki dan vidit ditelnu, a i zemlja ispucala – mož strpat ruku kako je rascipljeno. Neće, borme, valjat. Ječam već izvlato i biće šturav i nikaki, na maži lak, a još kad se ovi što gledaju kakvoću i odbijaju procente, hu-hu, opet će bit kod nas paora tanki buđelari. Kaže mi Periša, jevo ga ode kod mene na stocu kunja i kuka, da će on njegov buđelar dat unuku da od njeg opravi fraćku. Veli, koliko on ima novaca stane mu i u onaj mali džepić od pantalona. Nisam se tio falit, al ni kod mene nije bolje. Samo, ja imam samo unuke, a cure se ne sigraju s fraćkama. No, doduše, ne izgleda rđavo kad ga izvadim u dućanu, ima u njem legetimacija, kartica od jedne i druge i treće banke, kartica od registrovanog gazdašaga, pa kartica od pumpe za gorivo, pa od nikoliko dućana... Samo nam daju nike kartice, božem prosti. Kobojage je kad imaš nju ondak ti malkoc jeptinije, al zdravo malkoc. Neg, da ja vas pitam, čeljadi moja, jeste l se vi ujavili da vam triba oni sto eura od vlasti? Da se tu kogod ne sigra rokatanca sa svitom? Jevo, ja baš sad računam. Pogledo sam na internetu, to jest unuka mi pogledala jel ja neznam baš so tim miškulancijama, tamo piše da je dnevnica od robijaša jedna crvena, a mi bili pozatvarani tri miseca po stanovima kućama i salašima kugod robovi pod komandom, a dobit ćemo i to samo ako ištemo, to jest ako znamo iskat, jel nije baš svako zdravo pismen nit ima svako internet. A ima stari čeljadi što nisu penzioneri i nemaju ni telefon, šta s njima? Ne znam, a falimo se kako smo nika digitalizirana sila. Sve mi se čini da od tog nema ništa, al vidićemo. Što kazli: na kraj kandžije švigar puca. A meni se čini da je već puko, i to ravno priko leđa sirotinje. Iđem niki dan i ja u taj velik niki špeceraj, i gledim po rafovima i policama, a borme sam se i koji put zagnjurio u one njeve drotoške škrljetke di piše po njima »akcija«, al od akcije ništa. I tamo se kogod sigra rokatanca. Sve je poskupilo samo tako, i po koji put a ne samo malkoc. Kandar smo mi te eure već pridali unaprid tima što će i dat. Vidim da nude i nika litovanja i nuz nji taj vaučer, a ondak moraš u najveći otel jal mijanu. Nema malkoc kod kuma, rođaka jal vako za pet eura prinoćit, a dan provest na ledini kraj vode... Ma, ne znam više ni šta ću pripovidat, a vamo josaga sam se kurtaliso pa nemam ni šta ni namirivat ni s kim se istiravat. Ovu dvojcu pajtaša ni ne računam, televizija mi dosadila do glave... Al ipak, čeljadi moja, ću ja ponovo zapatit koje prase, jagnje, jal još bolje koju kozu pa mi neće bit dosadno. A i moždar ću se s njima bolje i razumit jal ovi novi divani mi kandar nikako ne leže, pogotovo kad moram desetak puta kast a oni samo glede u telefon i pokadgod kažu »ha?«. Koza valjdar još ne zna telefonirat. Ajd, zbogom, čeljadi moja.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika