Arhiv tekstova

Moramo iskoristiti ovu pauzu na najbolji način

Zbog odgađanja OI promijenili 
smo plan treninga
Rođeni Subotičanin, budući olimpijac, veslač Martin Mačković, poput svih vrhunskih sportaša, bio je na određeni način sputan propisanim mjerama izoliranosti tijekom izvanrednog stanja. Ali, vrijednim i marljivim treninzima u svome domu, uz veliku mentalnu snagu i želju za sportskim napredovanjem, ovu nametnutu pauzu treba iskoristiti, ponajprije kao temelj budućih boljih rezultata.  
Kako je koronavirus utjecao na Vašu uspješnu sportsku karijeru i kako ste proveli proteklo vrijeme izolacije i karantene?
Početkom ožujka smo se vratili s priprema iz Španjolske, s planom da nastupimo početkom travnja na prvom Svjetskom kupu u Italiji. Poslije nekoliko dana boravka u Beogradu, krenula je rasti svijest u svezi koronavirusa, i naše natjecanje u Italiji je otkazano. Usprkos tome smo nastavli s treninzima na vodi, misleći kako će ostatak sezone ipak biti održan. No, brzo je cijela sezona postala neizvjesna, otkazali su nam i drugu utrku Svjetskog kupa, a poslije nekoliko dana nadležna tijela donijela su odluku o otkazivanju i odgađanju Olimpijade za godinu dana. Otprilike u isto vrijeme uvedeno je izvanredno stanje i policijski sat, pa smo morali prestati s veslanjem i treninzima u klubu. Ipak, uspjeli smo se dobro organizirati. Dobili smo svu potrebnu opremu za kućne treninge (ergometar, bicikl, tegovi) i nastojao sam ostati što pozitivniji u cijeloj situaciji. Iskreno, dosta brzo mi je prošlo vrijeme u izolaciji i zadovoljan sam kako sam iskoristio svaki dan. Djevojka i ja smo skupa pripremali hranu, trenirali, čitali... Godilo mi je biti malo više vremena doma, jer smo obično većinu vremena provodili na pripremama i natjecanjima, a sada sam se osjećao poput normalne osobe.
Na koji način ste trenirali u kućnim uvjetima?
Čim smo saznali da se OI odgađaju, promijenili smo plan treninga. Već smo ulazili u veliki intenzitet u dizanju forme, a sad smo se vratili na slične treninge kao tijekom pripremnog razdoblja. Trener nam je poslao plan treninga i nastavili smo trenirati dva puta dnevno, ali uz malo manji intenzitet. U stanu sam jednu sobu pretvorio u teretanu, trenirao na ergometru i vozio sobni bicikl. Imao sam više slobode trenirati kad mi godi i malo korigirati trenažni plan, što mi je u konačnici vrlo godilo. Proveo sam i tjedan dana doma u Subotici, gdje imamo malo veći vrt u kome sam mogao trenirati i na otvorenom, a kad je vrijeme dopustilo vozio sam bicikl i vani. Sve u svemu, bilo mi je dobro i, koliko je to u izvarednim okolnostima moguće, sportski aktivno. 
Kako se jedan vrhunski sportaš i olimpijac osjeća kada je sputan u normalnom treningu?
Sve navedeno se moglo očekivati nekoliko dana prije no što su donijeli službenu odluku o odgađanju OI. Ja sam se nadao da će Olimpijada ipak biti održana, ali nisam bio pretjerano iznenađen kad sam saznao kako će biti pomjerena za 2021. godinu. Naravno, trebalo mi je nekoliko dana da u svojoj glavi definiram novonastale stvari i napravim novi plan i viziju kako će mi izgledati ova i sljedeća godina. Mislim da je najvažnije adaptirati se u ovakim situacijama i što prije prihvatiti situaciju. Trebamo ostati pozitivni i gledati na ovo kao na novu šansu kako bismo se još bolje pripremili za sljedeću godinu.
Vježbali ste u kućnim uvjetima na ergometru, a upriličeno je i odgovarajuće natjecanje. Kako je sve to izgledalo u izmijenjenoj sportskoj stvarnosti?
Virtualna utrka na ergometrima je bila mala interna utrka koju smo svi u našim domovima radili. Obično je distanca na kojoj se na ergometrima natječemo 2.000 m, isto kao i na vodi, a sad smo imali utrku na 500 m, što je više čisti sprint. Svi smo slikali rezultate i proslijedili ih organizatoru natjecanja. Ispalo je da sam ja bio najbrži, ispred partnera iz čamca Miloša Vasića, za samo nekoliko stotinki. Bilo je zabavno, a godilo mi je malo promijeniti rutinu treninga.
Kako sada funkcionirate sa svojim partnerom Vasićem i jeste li već izašli na vodu? Kada se očekuju prve utrke?
Imamo dobar odnos i u čamcu i izvan njega. Miloš i ja smo ostali u bliskom kontaktu i tijekom izolacije. Od prošlog tjedna smo opet na vodi, što je zbilja odlično. Krenuli smo s dosta žestokim ritmom, željni ponovnog zajedničkog veslanja. Izgleda da nam i nije toliko smetalo što nismo veslali na vodi ova dva mjeseca. Vidi se da smo dosta kvalitetno trenirali i u karanteni i već sad imamo dobru brzinu u čamcu. U planu je EP, a termin natjecanja je početak listopada i to nam ostaje kao jedino natjecanje za ovu godinu. Sretni smo što imamo barem Europsko prvenstvo i bit će nam lakše trenirati preko ljeta, sve s ciljem kako bismo odveslali što bolje vrijeme na EP. 
Koliko je veslanje pogođeno koronom?
Koronavirus je definitivno pogodio i veslački svijet. U našem sportu se možda pravi jedna mala pauza od 2-3 tjedna poslije najvećeg natjecanja u godini. Tijekom jeseni i zime se mnogo surovo i jako trenira kako bismo kad krene proljeće i veslačka sezona, bili i u što boljoj formi. Zima je najteže razdoblje u našem sportu, kada se najviše trenira i najviše može napredovati. Kada započne veslačka sezona (travanj), sve bude mnogo zabavnije jer počinju natjecanja. Ove godine nam je sve otkazano, izuzev spomenutog EP-a. Bit će dosta teže trenirati bez službenih utrka, ali najvažniji je ipak naš glavni cilj: Olimpijske igre sljedeće godine. 
Na koncu, kakva su Vaša razmišljanja i planovi za sljedeću godinu koja bi trebala sve vratiti u normalu?
Moramo iskoristiti ovo razdoblje da se što više uveslamo i napredujemo. Relativno malo vremena smo proveli skupa u čamcu, jer smo u ovu kombinaciju »sjeli« tek prošle godine. Miloš je već dosta iskusan i ima mnogo natjecateljskih godina iza sebe, dok ja sebe smatram još uvijek mladim u veslačkom sportu. Mislim da ću uspjeti biti još jači i spremniji sljedeće godine, te biti još brži!
D. P.